POGOVOR V CELOTI - Tranzicijska prevara in organizirani kriminal političnih elit Ljubljana-Zagreb-Beograd

DELNI PREPIS V HRVAŠČINI (1. del)

20:55

Kaj te je pripeljalo k ugotovitvam o ozadju razpada Jugoslavije?

Do cjele te šeme o koji pričamo, sam došao zahvaljujuć istraživanju Afere Hypo. Jer za mene u početku Afera Hypo je bila, činjenica, da je u tom trenutku nekoliko desetaka milijona oprano preko Hypo Banke. Kroz par tih činjenica ja sam krenuo u istraživanje Afere Hypo. Na kraju se ispostavilo, da iza toga stoji cjeli taj tranzicijski sistem izvlačenja novca iz bivših jugoslavenskih republika i pranja tog novca kroz financijske sisteme, kao, na kraju je bila Hypo Banka. Ono što je bitno, kako je došlo do Hypo Banke. Hypo Banka je samo vrh sante leda.

Ali što se događa recimo 89' godine, što je možda zanimljivo za ove ljude, koji ovo slušaju.

89' godine in 90' godine jasno je, da je razpad Jugoslavije potpuno izvjesna stvar, barem eliti je to jasno, ljudima još jednim djelom nije.

Čelni ljudi te tehnokratske elite u tom trenutku. U Hrvatskoj je to nominalno Ivica Raćan, realno su to potpuno drugi ljudi u sjeni. U Srbiji je to realno Slobodan Milošević. U Sloveniji je to realno Štefan Korošec. Dakle ne ljudi, koju su danas, dakle to jesu bili umješani i Kučan i neki drugi ljudi, ali Korošec je ključna figura, jer on dogovara sa čelnicima Hrvatske Partije i Srbijanske Partije, dakle Partije u Beogradu, Partije u Zagrebu. Korošec kao predstavnik Partije u Sloveniji dogovara raspodjelu tih interesa, financijskih i ekonomskih.

To je ono što nas zapravo u smislu analize tranzicije jedino zanima.

Oni tada donose odluku, na koji način će se podjeliti i interesi, o kojima smo govorili, dakle naftni interesi, koje kontroliraju ove tri republike unutar bivše Jugoslavije, na koji način će se podjeliti interesi u određenim kompanijama, dakle bivšim društvenim poduzećima na prostoru bivše Jugoslavije.

E sad tu je dolazilo već do prve ilegalne stvari u privatizacijama, jer su Korošec, Račan, Milošević, odnosno ljudi u Hrvatskoj, koji su odlučivali o tim procesima, a tada več na mala vrata dolazi budući ratni premijer Franjo Gregurić, koji je sa Korošecom bio godinama, dakle, u nekakvim - ajmo reč - supovjereničkim odnosima. Dakle u tim tranzicijskim godina su ipak morali usklađivati te neke odluke i tako dalje.

24:00

Oni dogovaraju, da se zapravo jedan dio vlastništva, koji je bio upitan na tim društvenim preduzečima, prebaci na skrbničke račune kod tadašnjih društveno-pravnih banaka, koje su kasnije postale državne banke, i da banke kao preko skrbničkih računa za nečiji interes kontroliraju udjele u određenim firmama.

Tako da i prije javne privatizacije mnoge firme, i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u Srbiji, su već bile privatizirane, a da se to uopće nije znalo, jer su bile kontrolirane od banaka, koje su preko noći privatizirane opet da niko nije znao kako.

25:00

To je zanimljivo, jer postoji jedan dokument, u kojem se vidi, da banke u Sloveniji, banke u Hrvatskoj i banke u Srbiji nisu došle kroz jasan proces privatizacije. Dakle da ni u jednom trenutku nije država rekla "mi imamo 80 posto banke" i onda je tih 80% država prodala nekom XY novom vlasniku.

Ne, nego ste vi samo kroz jedan mutni proces te pretvorbe došli do nekakve nove vlastničke strukture, koju opet neznamo. Mi ni danas neznamo, ko su stvarni vlasnici NLB-ja, jer se uglavnom ti vlasnici vode na tajnim skrbničkim računima. Isto tako za Hrvatske vodeče banke, kao što je Zagrebačka banka, večinsko vlastništvo se tih banaka vodi na tajnim skrbničkim računima.

26:00

Oni javno govore, da su to strani ulagači, ali vi kad dođete na skupštine tih banaka i kad vidite stvarne dokumente, u kojima su upisani vlasnici, vidite, da su to skrbnički računi. I neznate, ko stoji iza skrbničkog računa, podatak o vlasniku skrbničkog računa je bankarska tajna i dalje, i u Sloveniji i u Hrvatskoj. U Srbiji da ne govorim.

Šta je ta manipulacija omogučila? Ta je manipulacija omogučila Korošecu, Greguriću i Miloševiću, da sakriju doslovno desetke milijardi, koje su već prije 90-ih bili izneseni na tajne račune u inozemstvo.

A kako su bili izneseni? Za cilj razmišljaj o nekim stranim bankama, u koje je lova otišla, pa su to bili neki računi. Ne, ovi igrači su to puno perfidnije odradili.