Piše: Rasim Belko
Neće se više vlast u ovoj zemlji dogovarati po restoranima, kafanama i hotelima. Sve će biti transparentno i razgovori će se voditi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Rečenica je ovo koju su godinama unazad ponavljali lideri Socijaldemokratske partije, Naroda i pravde i Naše stranke, dok su obećavali da će drugačije od SDA i da će odlučivanje vratiti u institucije države.
Podrum i hotel
A onda su pod američko - britanskom zastavom udruženi i instalirani u partnerstvo s Dodikom i Čovićem.
I više nisu mišljenja da se dogovori oko vlasti i njenog funkcionisanja trebaju voditi transparentno u institucijama Bosne i Hercegovine. A to je samo jedan princip koji je principijelna Trojka uspjela srušiti čim je zauzela pozicije.
Kod Dodika su išli u podrum za proizvodnju rakije, na košarkašku utakmicu njegovog kluba. Čoviću su išli u hotel i dom HDZ-a. Trojka je svoje sastanke organizovala u hotelu u Konjicu. Dodiku su išli i u administrativni centar u Istočnom Sarajevu.
I sve to je već u startu značilo da od državotvornog i institucionalnog djelovanja stranaka koje su nekada pripadale probosanskom bloku nema i neće biti ništa. Ne zaboravimo pritom spomenuti način na koji je donesena odluka o danu žalosti u entitetima povodom tragedije u Gradačcu, umjesto odluke na Vijeću ministara BiH kako je to učinjeno nakon tragedije u Beogradu.
I da, to jeste bio benigan primjer, ali je istovremeno i putokaz načina djelovanja i odlučivanja aktuelne državne vlasti. I onda smo imali višegodišnjeg zastupnika SDP-a Sašu Magazinovića kako dan prije sjednice Predstavničkog doma najavljuje da Dodikov kadar neće biti izglasan na poziciju ministra finansija, a on je za manje od 24 sata ipak izglasan.
Zašto? Zato što je Dodik okupio Trojku i u dogovoru s Čovićem izdiktirao spisak želja i prohtjeva, kako bi uvjerio naivne trojkaše da će raditi na evropskom putu. Ministra finansija je dobio, a svi putevi koji Bosnu i Hercegovinu mogu unaprijediti su i dalje pod blokadom Dodika uz kooperativnost Čovića.
I onda nam Nermin Nikšić, nametnuti premijer Federacije, koji je nametnut i kao šef SDP-a, kaže kako saradnja s Dodikom nema alternativu. To je onaj isti Nikšić koji je bombardovao javnost napadima na SDA zbog saradnje s Dodikom i sastajanja po restoranima.
Murphyjeve marionete
No, Nikšić je kriv ponajviše u onom dijelu pristajanja na ulogu marionete Michaela Murphyija, a istu ulogu igraju Elmedin Konaković i Edin Forto. Jer, dok oni služe Murphyiju, koji je izvjesno u nekom obliku partnerstva s Dodikom, države Bosne i Hercegovine je sve manje.
Dodik je očistio okupiranih 49 posto teritorije od institucija države. Poništio je Ustavni sud, obrisao visokog predstavnika, na putu je da isto učini i sa državnim pravosuđem. Uz činjenicu da kadrovi Baje s crne liste kontrolišu policijske i obavještajne strukture, jasno je da su nas Murphy i njegovi političarčići doveli u situaciju da je Milorad Dodik apsolutni vladar u Bosni i Hercegovini.
Uz već poznate fakte da oko Dodika sjede majstori realpolitike, intelektualci koji razmišljaju i djeluju, da im je podloška SANU a podrška Putin, Orban i Vučić, jasno je da ‘srpski svet’ ni na početku agresije na BiH nije bio bliži svom ostvarenju.
A za konačno ostvarenje tog viševjekovnog plana izgleda će presudna biti tripartitna politička kreacija neznalica koji su pomislili da je upravljanje svojevrsna igrica pa da nakon game over, mogu probati ponovo.
Stoga i ne shvataju u čemu i gdje griješe, pa Dodika pozicioniraju kao što se nekada JNA pozicionirala po brdima i čukama, a kada konačna ofanziva krene govorit će kako su iznenađeni, jer to nisu mogli očekivati.
Građani Bosne i Hercegovine, ali i oni koji su ostali izvan Murphyjevog dometa, moraju biti maksimalno budni, jer kada sljedeći put trojkaši odu u Dodikov podrum rakije ili Čovićev hotel, nije isključeno da Kordić postane supervizor u Ministarstvu pravde, a Biljana Plavšić koordinatorica za ljudska prava.
Jer, za nametnute trojkaše, Dodik nema alternativu. A ako nema Dodik, onda posljedično nema ni “srpski svet”. Zar ne!?
