Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Nezavisni intelektualci Bosne i Hercegovine u četvrtak su ispred zgrade OHR-a poručili i visokom predstavniku Christianu Schmidtu i međunarodnoj zajednici da neće dozvoliti niti mirno gledati atak na Bosnu i Hercegovinu i demokratiju u njoj.
Na javnoj press konferenciji obratili su se intelektualci slobodni u svom djelovanju, bez zapreka da jasno dignu glas protiv lošeg scenarija koji se očigledno sprema našoj državi. Ali, ma koliko probuđeni intelektualni glas donosio optimizam, jedna činjenica baca sjenku – da nam se loš scenarij piše kroz institucije ili uz njihovu pomoć, dok mi vjerujemo kako su to važne i državotvorne institucije.
Činjenica je da, osim akademika Esada Durakovića i profesora Aleksandra Kneževića, koji je član jednog od odbora Akademije, na konferenciji s koje se brani Bosna i Hercegovina nije bilo Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Nije ih bilo institucionalno na događaju s kojeg se odašiljala poruka o opstojnosti Bosne, o protivljenju njenom urušavanju i poručivalo svijetu da intelektualci neće mirno gledati rastakanje domovine.
Gdje je onda ANU BiH i njen prvi čovjek Mirko Pejanović?
Kada sam prije otprilike dvije godine pitao Akademiju nauka i umjetnosti BiH gdje su oni u odbrani Bosne i Hercegovine i da li su pripremali odgovore kako na deklaracije SANU-a, tako i na druge atake na BiH, hvalili su se pričom o 30 publikacija o državnosti Bosne i Hercegovine.
Ali ih od tada do danas nisam zamijetio niti u jednoj akciji odbrane te državnosti naše zemlje. Čemu služi Akademija koja nema jasne stavove i odgovore na pitanja koja, ukoliko se adekvatno ne odgovore u kritičnom vremenu, mogu promijeniti tokove i Bosnu i Hercegovinu odvesti putem nestanka?
Utisak koji stječem je da se akademici kriju ispod plašta forme i održavanja različitih oblika sesija, istovremeno izbjegavajući svaku reakciju na aktuelna društveno-politička zbivanja u zemlji i oko nje.
Kraška vrela, umjetna inteligencija, matematika… jesu važna naučna i akademska pitanja, ali ih je izlišno porediti s pitanjem opstanka države. A ANU BiH kao da se odrekla i mogućnosti i obaveze da pitanja od važnosti za državu razmatra i usmjerava korake ka odbrani državotvornosti, demokratije…
Teško je odgonetnuti šta je uzrokovalo potpuno ignorisanje ključne akademske institucije na pitanja od važnosti za opstanak. Ali, šutnja na upit šta su i jesu li spremali odgovore na SANU memorandume, od prvog do posljednjeg, daje mi za pravo i mogućnost tumačiti da se ANU BiH, čast pojedincima, sama izuzela od djelovanja spram sudbine Bosne i Hercegovine.
Dodamo li tome i činjenicu da predsjednika ANU BiH, koji bi u javnom narativu morao biti među utjecajnijim osobama, skoro da i ne primjetimo u javnosti od početka mandata 2021. godine. A on je kao funkcioner i svjedok zbivanja tokom agresije i nakon nje morao biti pokretač i aktivirati ANU BiH da sa cjelokupnom intelektualnom masom ove države kreiraju odgovore i spremaju strategije za širi spektar djelovanja u odbrani države.
Jer cjelokupna srpska politika koja se okomila na Bosnu i Hercegovinu djeluje po strateškim modalitetima SANU-a, dok se ANU BiH bavi kraškim poljima. Je li šutnja proizvod iracionalne težnje za akademski konformizam ili nekih drugih motiva, neka se izjasne sami intelektualci.
Ali se nešto u ANU BiH mora mijenjati, jer ta institucija postaje sama sebi svrha. Zato ću se usuditi pod upitnik dovesti finansiranje institucije koja se samoizuzela iz svih procesa i uloga koje joj moraju pripadati kao krovnoj akademskoj instituciji.
I da, znam da će jedno od prvih pitanja biti znači li to favoriziranje nekih od privatnih akademija. Ali, da budem do kraja jasan, apstinencija od intelektualnog djelovanja je ANU BiH i dovela u isti rang sa privatnim ili etno akademijama.
A odgovore zašto je to tako moraju ponuditi odgovorni u ANU BiH. Jer, ako ih nema među politikom i narodom, ako prešute suspenzije Ustava, uvođenje aparthejda i atake na demokratiju, ako šute na otimanje državne imovine, ako nijemo posmatraju proteste pred OHR-om i Parlamentom, ako nisu među nezavisnim intelektualcima, nije li logično pitanje – čemu i kome služi Akademija nauka i umjetnosti BiH?
