Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Novi izvještaj visokog predstavnika Christiana Schmidta Vijeću sigurnosti UN-a pokazuje kontinuitet antibošnjačkog, antibosanskog, ali i antiislamskog djelovanja nacističkom ideologijom obojenog Bavarca na čelu OHR-a.

Schmidt u izvještaju govori o presudama Evropskog suda za ljudska prava pa kaže: „Visoki predstavnik je, između ostalog, odgovoran za održiv razvoj demokratije u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, u narednom periodu ću pozvati sve relevantne strane da pokrenu inicijativu za provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava.” Međutim, visoki predstavnik selektivno pristupa ovom pitanju. Dok formalno zastupa tezu o provođenju presuda Sejdić-Finci i ostalih, Schmidt u koaliciji s Hrvatskom pokušava srušiti presudu Kovačević koja, u slučaju potvrđivanja, može dalekosežno utjecati na Ustav i vladavinu prava u BiH.

„Kao visoki predstavnik, nastavljam pozivati sve relevantne strane da pokažu veću toleranciju i povećaju svoj angažman na međunacionalnom dijalogu ka pomirenju“, kaže Schmidt, a zatim u istom izvještaju navodi: „Kontroverza oko izgradnje Mevlana Interkulturnog Centra na spornoj lokaciji u Mostaru nastavlja se. Mevlana Interkulturni centar u Mostaru doživljava se od strane hrvatske političke grupe, uključujući HDZ BiH, kao strateški potez za afirmaciju bošnjačke prisutnosti u pretežno hrvatskom zapadnom dijelu grada.“

Dakle, dok tvrdi da će raditi na međunacionalnom dijalogu, Schmidt će pred Vijećem sigurnosti istaknuti da Bošnjaci preko Interkulturalnog centra „napadaju“ zapadni dio Mostara, stolnog grada Hrvata.

„Moja odluka od 27. aprila 2023. godine deblokirala je imenovanje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i pomogla prevladavanju političkog zastoja u entitetu“, pohvalio se Schmidt, valjda u želji da Vijeće sigurnosti još jednom shvati kako je on diktator koji obesmišljava izbore i političko djelovanje te da, s nekoliko rečenica, može izabrati vlast.

Zaključak: Schmidt je u izvještaju maskiranim tonom još jednom potvrdio antibošnjačku, antibosansku i diktatorsku politiku. Jer, zašto bi inače Schmidt vodio računa o uznemirenosti UZP politike zbog interkulturalnog centra muslimana? Zašto bi ponavljao priču o suspenziji Ustava nego da Bošnjacima poruči da će intervenisati ako ne izaberu one koji mu odgovaraju? Schmidt je također napao Ustavni sud zbog odluke u slučaju Vareš, jer se pribojava da će okupacijsko-agresorske investicije u BiH, u kojima je i sam učestvovao, doći pod upitnik zbog odluka suda.

Dan nakon Schmidta, mogli smo pročitati kolumnu ruskog ambasadora Kalabuhova, koja je svojevrsni izvještaj za domaću javnost sa Samita BRICS-a. U tom izvještaju Dodik je ključna figura, a njegovi sastanci s Putinom su hvaljeni. Opisno poredeći dva velika svjetska bloka, Kalabuhov jasno agitira, navodeći da blok koji zagovara ne nameće, ne ugrožava suverenitet, niti pokorava države.

Ipak, šef bh. diplomatije Elmedin Konaković kaže: „Ne smije se ići na BRICS.“ Nije rekao od koga ne smije, ali nije teško ni pretpostaviti.

Postavlja se pitanje: je li greška pustiti Dodika da sam ide na Samit koji nosi težinu polovine svjetskog stanovništva, uključujući velike sile Istoka, ali i Tursku kao članicu NATO-a koja želi pristup BRICS-u, ili Brazil kao jednog od osnivača BRICS-a, a istovremeno partnera NATO-a?

Je li onda moguće da je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan toliko nesposobniji od bh. političkih „akademika“ pa vidi potencijal BRICS-a, dok je pod kišobranom zapadne vojne alijanse?

Ne, nije u tome stvar. I nije pitanje jesu li EU i NATO primarni ciljevi Bosne i Hercegovine – jesu, bez dileme – ali samo slijepi putnici u politici, nametnuti da vladaju na „džojstik“, mogu okretati glavu od bloka koji ima potencijal za ozbiljan vojno-politički i ekonomski uspon, uz stvaranje zasebnog valutnog sistema.

Politika koja nema alternative primarnim interesima osuđena je da slijepo prati jedan put. Taj put može biti prosperitet, ali je opterećen i spor, time i opasan,mnogo pogubniji od pokušaja saradnje sa Zapadom i Istokom.

Toliko opasan da nije zanemariva opcija da završi podjelom Bosne i Hercegovine po liniji toka rijeke Neretve. A dok gledamo kako Schmidt i političari koje je postavio više brinu o hrvatskim interesima nego o državnim, sve je moguće. Šanse su tim veće dok Kalabuhov, Dodik i Putin jačaju partnerstvo.

U razvoju situacije između Schmidta i njegovih političara s jedne strane, te Dodika i Kalabuhova s druge, Bošnjacima, kao zagovornicima cjelovite BiH, ostat će Neretva kao posljednje utočište.