Piše: Rasim Belko
Dva naslova jučer su se posebno istakla na naslovnicama bosanskohercegovačkih medija. Prvi u kojem se kaže da bi BiH mogla postati svemirska sila i regionalni lider, govorio je o nekim mladim i uspješnim ljudima u oblasti nauke.
No, svejedno, zazvučalo je kao vic da država koja nije u stanju šahtove na odvodima riješiti pa oni predstavljaju rupe na cesti koju također za dvadeset godina nismo riješili, može biti svemirska sila.
Čitajući tekst u kojem optimistični naučnici pričaju o mogućnostima i svemiru sjetih se da nam u svakoj drugoj ulici curi voda jer ni na zemlji ni u zemlji ne možemo riješiti problem, a eto mogli bismo u svemir. Još i kao regionalni lider.
Mnogo je pitanja, onih zemaljskih, koje Bosna i Hercegovina ne uspijeva riješiti, a rješenja su napredni odavno izmislili, pa bilo kakva priča o svemiru i BiH kao svemirskoj regionalnoj sili je toliko nadrealna da je, vjerujem, ni Nadrealisti ne bi pokušali prodati kao jednu od svojih fora.
No, koliko god to sa svemirom bilo nadrealno, mnogo je veća vjerovatnoća da će se ostvariti prije jednog drugog obećanja ili najave koju smo mogli jučer pročitati. A taj drugi naslov išao je otprilike u sljedećem smjeru - “Naša stranka: Svaki potez vlasti na državnom nivou ćemo uslovljavati ispunjavanjem zahtjeva”.
Očito je humor jučer neko vrijeme dominirao naslovnicama medija, jer samo u komediji se može uklopiti slika da Naša stranka nekog uslovljava. Istini za volju, meni se na prvu pred očima pojavila Sabina Ćudić, kako ispred stranačke oligarhije čita principe koji su temelj i bez čijeg ispunjenja Naša stranka neće ući u državnu vlast.
Vjerujem da danas ni Edin Forto ni Ćudić ne znaju 10 posto tih principa koje su ionako pogazili sada već kobne 2022. godine. Koliko čvrsto su bili vezani za vlastite principe jasno pokazuje današnjica u Bosni i Hercegovini.
Tmurna je i današnjica Bosne i Hercegovine koju sa Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem i drugovima iz Trojke vodi i Naša stranka. Toliko tmurna da su nas šampioni evropskih integracija zakucali na fenjerašku poziciju evropskog puta. O atlantskom ne smiju ni da govore.
Koliko su pak tvrdi principi Naše stranke pokazuje činjenica da se Forto bratimio s kolegom iz opsega diktature Aleksandra Vučića, da je finansirao jednu od ključnih privatnih separatističkih kompanija i upao u probleme kada je upoznao američke principe u odnosu na Dodika.
Posmatrajući principijelnost Našista vidimo da oni lako sijeku kadrove, naročito ako su ti kadrovi državni službenici a neće da rade za partiju. To je valjda po uzusima socijal-liberalizma Naše stranke.
Način ponašanja ovog političkog subjekta u aktuelnom mandatu sve je samo nije principijelan, a još manje utjecajan. Pogledamo li recimo rad u Parlamentu Federacije vidjet ćemo da je Naša stranka čak i ispred partnera u Trojci kada je riječ o slijeđenju interesa HDZ-a. Sjetimo se Vukoje i gutanja žaba. To je nastavak mostarskih principa Irme Baralija i Boške Ćavar.
S druge strane Naša stranka na državnom nivou glasala je za sva kadrovska i druga sporna rješenja bez smjelosti da se usprotivi.
Danas, kada su nakon ružičastog pogleda iz Evrope u prvom dijelu godine i pohvala o nikad uspješnijoj vlasti, demontirani prepuhani spin baloni, a istina došla kao teško triježnjenje kroz Izvještaj, Naša stranka se vraća oprobanim metodama spinovanja.
“Mi ćemo usloviti svaki potez vlasti ispunjavanjem zahtjeva iz Izvještaja”, vele iz Naše stranke. A Dodik i Čović se smiju i čekaju da i taj spin balon Našista rasprše kao i onaj o ubrzanom evropskom putu.
I da, zbog toga ću prije povjerovati da ćemo biti regionalna svemirska sila, nego da će Naša stranka usloviti Dodika i Čovića. Jer, da su znali uslovljavati ne bi Čavara bio u rukovodstvu Parlamenta, niti bi Nešić i Košarac bili ministri.
Da Našoj stranci nisu važnije fotelje od Statuta, socio-liberalizma i sličnih budalaština kojima su maskirani ne bi dozvolili da u vladi koju predvodi njihov Uk, ministrica Naida Hota-Muminović provodi represiju nad djecom u Kantonu Sarajevo.
Ali, Našistima represija smeta samo kada su u problemu grupe koje targetiraju kao svoje glasačko tijelo, dok sve drugo može i dopušteno je da bude pod represijom.
U principu, njihov jedini princip je novac iz institucionalnih fotelja. Sve drugo je politički vic kojeg se moramo osloboditi ukoliko ne želimo da zbog njega plačemo za državom!
