Piše: Fuad Đidić, diplomata i publicista

"Ja sam vaš eksponent koji se bori za modernu i demokratsku BiH. Nek pucaju koliko god hoće, nije me strah. Niko me ne može uplašiti…"

Ovo je rekao Slaven Kovačević na javnoj press konferenciji "Kruga 99", održanoj pred zgradom OHR-a u Sarajevu 17. oktobra 2024. godine, gdje je javnost ove zemlje nedvosmisleno stala iza Kovačevića kao simbola koji utjelovljuje jednu viziju nove i drugačije BiH, i neumoljivo raskriva planove kolonijalnog porobljavanja ove zemlje nazivajući ih pravim imenom - "fašizam".

Samo nekoliko sedmica kasnije, Francesca Albanese, međunarodni advokat i specijalni izvjestilac UN-a za ljudska prava, sa jednakom snagom neustrašivosti i hrabrosti, obratit će se svjetskoj javnosti i ukazati na pakao kroz koji prolazi i kao žena, i kao visoki predstavnik organizacije UN-a, izvjestilac koji se usudio pozvati internacionalnu zajednicu da vojnu kampanju Izraela i masovna ubojstva palestinskih civila naslovi pravim riječima - "genocid, kolonijalno brisanje".

"Napadana sam i vrijeđana na način bez presedana. Svjedočim svakodnevnim uvredama i ponižavanjima. U tome posebno ističem verbalne napade s ciljem rušenja mog statusa i ugleda od strane službenika Izraela, Njemačke i Francuske. Oni ne prezaju ni od čega. Spočitava mi se da sam 'antisemita', iako za mene kao Europljanku antisemitizam ostaje kao jedan od najgorih formi rasizma..."

Američka ambasadorica u UN-u Linda T. Greenfield oglasila se u vezi s Izvještajem Francesce Albanese ovim riječima: "UN ne trebaju tolerisati antisemitizam od strane svojih najviših zvaničnika koji treba da promoviraju ljudska prava", i tako je Francescu stavila na politički odstrjel. U Britaniji je u međuvremenu povedena kampanja protiv njenog Izvještaja, kao i njenih javnih nastupa sa hashtagom "#ban Francesca".

Ovo je samo dio šokantnog i nevjerovatnog priznanja Francesce Albanese pred brojnim kamerama vodećih svjetskih TV kuća . Ona, međutim, nije obeshrabrena, iako su njeni odnosi sa zemljama Zapada, kako sama kaže - "jako pogoršani". Međutim, i tu posljednju trunku njene nade ovih dana srušili su visoki zvaničnici Kanade tako što su otkazali sve susrete s njom, da bi potom Albanese uzvratila: "Dragi Kanađani, znate li da mnogo vaših građana služi u izraelskoj vojsci?".

No, Albanese je rezignirana i neskriveno zabrinuta također, zbog neočekivane promjene u podršci zemalja EU koji su redovito prije 7/10 davale punu podršku izvjestiocu UN-a. No, stvari su se sada očigledno dramatično promijenile i najavljuju jednu "željeznu" globalnu cenzuru nad izvještajem Francesce Albanese, i njenu neizvjesnu dalju političku sudbinu.

***

U njenoj, ali i u sudbini Slavena Kovačevića prelama se prava slika realpolitike postojećeg sistema odnosa. Njihove dramatične izjave oštro rasvjetljavaju njegovu pravu suštinu i pozadinu. To je sistem uspostavljenih "privilegija" koji počiva na cenzuri i prikrivanju očiglednog. Albanese će taj sistem opisati terminima - "lažljiv" i "nezreo", bez kapaciteta da prepozna suštinski problem ovakvog poretka.

No, i Francesca i Slaven pokazuju hrabrost bez presedana. Francesca je, mora se priznati, odveć hrabra kada imenuje zemlje čiji zvaničnici šalju otvorene ili prikrivene prijetnje kao što je Slaven Kovačević, odveć nepokolebljiv kada stoji pred zgradom OHR u Sarajevu, i izgovara riječi koje ćemo dugo pamtiti: "Pucajte koliko god hoćete, ali me nećete uplašiti…"

***

Protiv kojeg i kakvog svijeta ustaje Francesca Albanese?

Protiv kojeg svijeta se buni Slaven Kovačević?

Zašto njihova pobuna?

Zašto njihov otpor?

Taj svijet najbolje će opisati Francesca Albanese u ovoj nedavnoj izjavi: "Ovim činom… vi i obeshrabrujete univerzalni karakter prava. Kako možete pretvoriti univerzalno pravo samo u - 'pravo za neke' i kako možete pretvoriti 'pravdu samo u pravdu za - 'odabrane'. Prava koja pripadaju samo jednoj etničkoj grupi nisu više ljudska prava. To su privilegije".

Slaven Kovačević u obraćanju pred zgradom OHR-a u Sarajevu također će imenovati taj svijet zbog kojeg ustaje na pobunu. Taj svijet on je nazvao "njihova vizija BiH". To je svijet u kojem su ljudska prava transformisana u "privilegije" samo za pripadnike etničke grupe ili za pripadnike samo jedne etničke grupe.

"Sa svojom apelacijom nikome zlo ne mislim. Postoje dvije vizije BiH - jedna je građanska u kojoj smo svi jednaki, a postoji i njihova vizija BiH, čiji je jedan od eksponenata visoki predstavnik Christian Schmidt zajedno sa politikama, udruženim snagama u kojima nema mjesta za sve". (Kovačević, 17.10.2024.)

Gdje je korijen takvog, nepravednog svijeta koji proizvodi "privilegije"?

Tragajući za odgovorom, Francesca Albanese je udarila na "strogo čuvane tajne". Takav poredak, poredak "privilegija" samo za jedne, omogućila je internacionalna zajednica koja već "57 godina dozvoljava Izraelu da krši sve rezolucije SB UN i sve rezulocije GS UN, kao i sve presude međunarodnih sudova..."

Takav svijet "bez inča odgovornosti za Izrael" omogućio je i, sve naredne genocide. Tu, u doticanju do danas "nedotaknutog" nalazi se pravi epicentar ove političke i ljudske drame specijalnog UN-ovog izvjestitelja Francesce Albanese.

Poslušajmo što je o tome izjavila Albanese u jučerašnjem izdanju za The Guardian: "U pravu sam što insistiram na riječi genocid, jer internacionalna zajednica je propustila zaštititi žrtve genocida u slučaju Jevreja u Evropi i potom Bosanaca u bivšoj Jugoslaviji. Ako propustimo upotrijebiti termin genocid u slučaju Palestine, onda ovaj poredak proizvodnje novih genocida će nastaviti svoje postojanje". (Guardian, 12.11.2024.)

Kao što je Albanese epicentar, posve sigurno, nadolazeće internacionalne krize, tako je i Slaven Kovačević epicentar nadolazeće drame oko vizije BiH.

Bosna i Hercegovina, uključujući i vladajuću Trojku, počev od 12. novembra 2024. s imenovanjem agentice Monike Mijić, kao najvišeg predstavnika BiH pred EU Sudom za ljudska prava, i službeno se okrenula protiv presude tog Suda u slučaju "Kovačević".

To će biti prvi slučaj bez presedana da će jedna zemlja pred Europskim sudom za ljudska prava tražiti suspenziju presude kojom se omogućuje da zasnuje svoje društveno uređenje prema normama i principima koji stoje u temelju Europe.

Tako je Slaven Kovačević, kao i Francesca Albanese, ostao sam. Njihove dalje sudbine će biti magnetna igla na kompasu koji će jasno pokazati u kojem pravcu ide, ne samo Europa, već i cijeli globalni poredak.

Ostaje nesporna činjenica da su oni glas savjesti i demokratske budućnosti svijeta. Poslije Slavena Kovačevića, mi ćemo jasno vidjeti pravac kojim treba da ide ova zemlja, kao što ćemo također prepoznati istinu - da li Evropski sud za ljudska prava i dalje ostaje ugaoni kamen demokratskog poretka, ili će taj Sud izgubiti svoj smisao i svrhu postojanja.

U sudbini Slavena Kovačevića reflektira se ista ona bitka koju je na globalnom planu povela heroina Francesca Albanese - bitka za spašavanje smisla i funkcije UN-a kao osnove na kojoj počivaju naša uvjerenja da su moguća univerzalna prava, i da je moguć svijet globalnih vrijednosti i normi.

***

Očigledno, uloga Francesce Albanese, kao i uloga Slavena Kovačevića u ovakvom prijetvornom sistemu odnosa postaje sve teža i komplikovanija. Ostaje međutim, pitanje - hoće li milioni i milioni mladih ljudi širom svijeta, koji ustaju u svim centrima svjetske moći, inspirisani i poneseni podrškom Palestini kao simbolu jednog slobodnog i pravednijeg svijeta, imati snage, imati volje da se povežu, i da ustanu, i otvore put ka promjeni poretka u kojem je vrhovna vrijednost - poricanje očiglednog i negiranje dokumentovanog.