Brza i potpuna kapitulacija Assadovog režima u Siriji plastično je pokazala koliko se brzo mogu transformisati krhki politički sistemi. Opšte je mišljenje da su Sirijci zaslužili pravo slaviti svrgavanje ubilačkog režima, čija se zlodjela još uvijek otkrivaju. Država je usred neizvjesne tranzicije, sa više mogućih ishoda, koje je rano predvidjeti s obzirom da više međunarodnih aktera sa neujednačenim interesima želi biti dio rješenja.

Političari u regiji, pa i šire, izražavaju nadu u novu Siriju, iako pri tom ispoljavaju dozu opreza i suzdržanosti s obzirom na složenost situacije. Također podsjećaju na iskustva iz drugih država pogođenih sukobima kao upozorenje i naučene lekcije. Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy, na primjer, rekao je kako njegova zemlja ne želi da Sirija postane poput Libije... razbijena i ranjiva na različite terorističke skupine.

Opseg izazova s kojim se Sirija suočava veći je od onoga s kojim se Libija suočila 2011. godine. Libijski vođa Moamer Gadafi