SANU projekat: Srbija preko Ibrana Mustafića i sličnih daje oružje Kajganiću za progon pripadnika Armije i MUP-a RBiH!

Piše: Amina Čorbo Zećo

Ohrabreni mukom i šutnjom bh. javnosti, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine na čijem je čelu Milanko Kajganić, danas podiže novu optužnicu za ratne zločine protiv 13 pripadnika Armije RBiH.

Na optuženičku klupu će nedavno oslobođeni, pa opet sada optuženi Sejdić Ahmet, i to kao komandant brigade i član Štaba TO, koji se dodatno tereti za navodne zločine u selima Klisure, Bursići i Hadrovići u opštini Višegrad, 8. augusta 1992. godine, koja su bila izvan sukoba i nastanjena civilnim!

Nije se Kajganić prevario pa podigao makar jednu optužnicu za granatiranje Sarajeva, u kojem valjda po stručnjacima iz Tužilaštva BiH nisu stanovali civili, već oni koje treba pobiti, a što će nam dvije nazovi studentice ohrabrene BIA-om i poručiti 'nek smo vas pobili“!

Nije se Kajganić prevario, pa procesuirao govor mržnje, nije još podigao niti jednu optužnicu za negiranje genocida, a brzopotezno su npr. u slučaju Fatmira Alispahića proceusirali govor mržnje. Alispahić je na kraju oslobođen, i to mu je jedina satisfakcija.

No, nije on predmet ovog teksta, već Kajganić i ekipa koja pravosuđe, nema sumnje, ubrazno pretvara u krivosuđe, jer sada već postoje ne izuzeci već pravilo da se užurbano radi na predmetima protiv pripadnika Armije RbiH, i to sve kako bi se desio historijski revizionizam i izjednačile strane. A, nikada ne mogu biti jednaki oni koji napadaju i oni koji se brane!

Pred Sudom BiH, zbog mahom montiranih optužnica sjedi na stotine pripadnika Armije RBiH, a da prije toga niko ne zna sa sigurnošću šta se desilo s haškom listom sa oznakom "A".

Preko 300 predmeta "A" kategorije 'Pravila puta' koje je dostavio Tribunal za bivšu Jugoslaviju su sakriveni od javnosti i ništa se ne radi na njima iako je aneksom B Strategije određeno da su navedeni predmeti apsolutni prioritet u radu Tužilaštva u BiH. I sve je to laž, jedna velika laž.

Apeli žrtava ostaju samo riječi, dok Tužilaštvo BiH spektakularno, po naredbama iz Beograda, podiže optužnice protiv pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH sa stotinama svjedoka, koji npr. kao u slučaju Dobrovoljačka, umjesto na osuđeničkim klupama svjedoče protiv najhrabrijih sinova ove zemlje.

Tako će i u najnovijem slučaju Sejdić i drugi navode optužbe tužilaštvo dokazivati pozivanjem više od 400 svjedoka kao i prilaganjem više od 1.200 dokaznih materijala.

Slično kao i u slučajevima Atifa Dudakovića i drugi, Konjica, Čemerna, Dobrovoljačkoj...

Mnogo optuženih, po 13, 14 ili čak 16 u jednom predmetu. Stručnjaci upozoravaju – nema okončanja ni za 10 godina, ali Tužilaštvu BiH i nije cilj istina – iako su je dužni dokazaivati, već spektakl za javnost, kao i mrcvarenje po sudovima osoba treće životne dobi, koji, strahuje se, neće ni dočekati kraj suđenja. Tada će imati otvoren put za projekat SANU-a u kojem će historiju pisati dželati, a ne žrtve!

Nema više ni skrivanja, neprijatelji BiH javno ruše državu, istinu i niko ih u tome ne ometa! A plan su skovali davno u 90-tim godinama. Jedan takav primjer oličen je u ime i prezime Ibrana Mustafića.

Mustafić danima najavljuje neke nove optužnice protiv Podrinjaca, i to Bošnjaka.

„Pozivam i ja trojicu Srebreničana, kojim samo što SIPA nije pokucala na vrata, da što prije kidišu prema Izmiru, jer svaki ratni zločinac, ubica i kriminalac još uvijek ima svoju rezervnu domovinu u kojoj je zaštićen“, objavio je Mustafić.

I ne treba imati dilemu da Mustafić nešto zna, jer je blisko sarađuje s Beogradom još odavno.

Novinska agencija Patria objavila je ranije dokument sačinjen od strane Dragana Kijaca, rukovodioca MUP-a Rs u Bijeljini, a upućen zamjeniku ministra unutrašnjih poslova Rs-a od 13. jula 1995. godine.

Tamo stoji da se među zarobljenim nalazi i Ibran Mustafić.

- Raniji poslanik SDA u Skupštini bivše BiH. Inače veliki protivnik Nasera Orića, koji se uz odgovarajuću pripremu može kvalitetno medijski iskoristiti – stoji u dokumentu.

I koriste ga već dugo, pa je bio jedan od glavnih svjedoka protiv Nasera Orića, koji je oslobođen pred Sudom BiH.

I projektovani slučaj iz Beograda nazvan Dobrovoljačka temeljen je na svjedocima upitnog kredibiliteta. I to je već vidljivo u početku procesa, to su do sada bili bili pripadnici Vojske Rs-a, a neki su bili zlotvori iz logora. Tako je zamjenik upravnika logora Batković kod Bijeljine Đorđo Krstić, inače svjedok odbrane Ratka Mladića pred Haškim tribunalom, čije je svjedočenje tamo odbačeno upravo zbog 'funkcije' koju je obavljao, svjedočio protiv optuženih u slučaju Dobrovoljačka.

Danilo Beribaka, odlikovani pripadnik Vojske Rs-a je također svjedočio kao svjedok Tužilaštva BiH, a u maju 1992. godine bio je vojnik po ugovoru – plaćenik, smješten u kasarnu Viktor Bubanj. I ovaj svjedok, baš kao i onaj prije njega Draško Đurić, saslušavan je u Beogradu, ali odbrane nemaju te iskaze.

Beribaka je priznao pred Sudom da je 2. maja 1992. godine pucao po Sarajevu, tačnije zgradi Elektroprivrede! Nikada Tužilaštvo nije pokrenulo tužbe protiv onih koji su 2. maja napali Sarajevo, glavni grad međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.

I mnogo je ovakvih primjera koji dokazuju da Tužilaštvo obiluje politikom koja se jednom riječju može nazvati srspko-četnička, a koja ubrzano radi na izjednačavanju strana, dok svi nijemo posmatraju progon pripadnika Armije RBiH i MUP-a.