U Širokom može, u Sarajevu problem: Aktivistička zolja za ideju tenka kao spomenika časnoj patriotskoj borbi!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

U javnosti danima traje polemika oko postavljanja spomenika pripadnicima "Odreda Bosna", braniteljima koje svi poznaju pod jednostavnim nazivom – Vikićevi specijalci. Taj otpor traje već neko vrijeme, i to sedam-osam godina otkako asocijacija nazvana Mreža za izgradnju mira se protivi postavljanju tenka kao spomenika u Sarajevu!

Mreža za izgradnju mira pokrenuta je 10. februara 2010. godine po ideji i želji nekolicine mirovnih aktivista, aktivistkinja i organizacija koji su shvatili da održivi mir možemo graditi samo zajedno.

Dakle, postojali su 2019. godine kada je u miru i na sveopće zadovoljstvo u Hercegovini postavljanjem tenka T-55, na spomen obilježju zaustavljanja tenkova JNA 1991. godine na granici između Širokog Brijega i Mostara (Dobrič-Polog) završena zadnja faza uređenja ovoga spomen obilježja.

S velikim zadovoljstvom postavljen je ovaj tenk, uz opće odobravanje javnosti. Zašto je onda problem tenk u Sarajevu, ali nije onaj u Širokom Brijegu, kojeg, uzgred rečeno, ne možete zaobići ako putujete ovim dijelom BiH.

Najčasnija borba tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pripala je Armiji Republike BiH i MUP-u RBiH, to su utvrdile međunarodne presude Haškog tribunala, a upravo se s najvišim pritiscima, optuživanjima posljednjih godina suočavaju te snage, kao i probosanska snaga koja se bori za očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovine.

Kako je moguće da su toliko tihi oni koji su najmnogobrojniji i koji su zaslužni za slobodu koju danas živimo, pa mlake reakcije stižu i na činjenicu da neke nevladine organizacije mogu da odlučuju gdje će koji spomenik da stoji. Udruženje, kako kaže, nije protiv toga da sarajevski specijalci dobiju spomenik, čak je to ideja koju podržavaju, ali stavljaju fokus na sam oblik spomenika i na mjesto gdje bi se nalazio. Problem im je jer će tenk biti u blizini obrazovne institucije.

Zašto je to problem? Jer, taj tenk nije postavljen kao znak napada, već odbrane, a nažalost, malo toga se u bh. historiji piše o časnoj borbi za BiH, pa je svakako izuzetno značajno pronaći alternativne načine učenja istine. One su vidljive i u presudama.
Pa, ako ih se analizira shvatit ćemo svu čast i hrabrost Armije RBiH, ali eto, tenk u njihovu čast je 'greška', a tenk u čast HVO-a presuđenog za udruženi zločinački poduhvat nije?

Sve ovo je moguće iščitati i u političkim prilikama koje vladaju u BiH. Dok se Tužilaštvo BiH trudi masovnim optužnicama protiv pripadnika Armije i MUP-a RBiH dokazati da smo svi bili isti, međunarodna zajednica uporno popušta Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, a sada nam žele poručiti i da mladi u BiH ne smiju znati da se nije grijeh braniti. Podsjećamo da je Dragan Vikić oslobođen pravosnažno pred Sudom BiH.

Armija Republike BiH u njenoj oslobodilačkoj borbi za živote svih naroda i građana u BiH je zadivilo čitav svijet, a sada nas politički moćnici žele uvjeriti da smo jednako grešni i oni koji su se branili i oni koji su napadali.

A, mladi bi morali znati i naučiti da smo jaki samo onoliko koliko smo spremni da se ponovo branimo. Zato u startu i samu pomisao da postoji volja za borbom ubijaju, izmišljajući da 'militantni' spomenik može negativno utjecati na mlade, koji nikada ne smiju zaboraviti da je nezavisna i suverena država BiH rezultat patriotske borbe pripadnika Armije i MUP-a Republike BiH.

I kako rekoše nama koji živimo u slobodi, zahvaljujući herojskom otporu Armije RBiH, ostaje obaveza, posebnu u sadašnjem vremenu teških iskušenja, da izgradimo slobodnu, demokratsku državu u kojoj neće biti amnestirani rezultati agresija i genocida, u kojoj će istina i pravda pobijediti, državu koja će biti sposobna da se organizovano i institucionalno suprotstavi svakom zlu.

A, tenk je tu, tek da nas upozori na našu obavezu i dug prema onima koji više nisu s nama, a život su dali da bi mi postojali u obliku kakvom jesmo!