

Piše: Amina Čorbo-Zećo
Nigdje u Krivičnom zakonu BiH ne piše da se presude donesene pred Sudom BiH ne smiju komentarisati. No, mediji, koji su bili, a i sada su dio media plana Tužilaštva BiH i narativa u kojima optuženi postaju krivi i prije početka suđenja, uvjeravaju nas sada da svi koji javno progovore o nelogičnostima u presudi Respiratori su na strani kriminala. Ili onoj strani koja tobože podriva vladavinu prava u BiH!
Nisu toliko pošteni da priznaju da vladavina prava u BiH ne živi već dugo, ako je ikada bila živa, jer sudeći po procesima i politički motiviranim optužnicama neće još dugo zaživjeti!
I suprotno svakoj normalnoj reakciji Urednički kolegij TVSA, a nakon vijesti da su cenzurirali prilog u kojem advokatice Mirna Avdibegović i Tatjana Savić govore o presudi Respiratori, ističu da poštuju principe slobodnog izvještavanja, kritičkog i objektivnog novinarstva, a posebno u slučajevima sudskih pravosnažnih odluka koje se prema njihovom stavu ne komentarišu!
Samo presude Ustavnog suda se ne komentarišu, a i to je u BiH otvoreno pitanje, a kolege podsjećamo da anglosaksonsko pravo dopušta obraćanje javnosti i iz zatvora ako osuđenik nudi nove činjenice.
A, Ustav BiH pisan je miješanjem anglosaksonskog i kontinentalnog prava. Sudeći po onome što iznose osuđeni u slučaju Respiratori mnogo je novih činjenica, ali i pravno nakaradnih navoda u presudi Suda BiH.
Jer do sada su govorili samo oni koji su bili sudionici čuvenog 'media plana', pa je javnost mogla da sudi samo na osnovu plasiranog narativa, koji je nerijetko odstupao od činjenica.
Podsjećamo da se na prvom ročištu po prijedlogu Tužilaštva BiH za određivanje pritvora uhapšenim premijeru Novalić Fadilu, direktoru Solak Fahrudinu i direktoru Hodžić Fikretu, aktuelizirala jedna rečenica, a to je da „tužilaštvo ima svoj media plan“. Nakon tog ročišta su pojedini novinari, učesnici media plana, govorili da po svemu što su čuli 'Tužilaštvo nema slučaj'.
No, očito da su imali svoj „media plan“ s obzirom da nikada u historiji pravosuđa nije zabilježena takva medijska hajka na osumnjičene/optužene i cjelokupan postupak, a upravo su se tužioci Tužilaštva BiH prilikom iznošenja završnih riječi pozivali na medijske natpise.
I nisu samo to činili, još u najranijoj fazi istrage, konkretno 11.05.2020. godine, u vrijeme kada je vladala opća paranoja i strah u vezi sa novom bolešću COVID-19, Tužilaštvo BiH je na svojoj zvaničnoj web stranici objavilo dio nalaza svog vještaka kako nabavljeni respiratori nisu podobni za tretman COVID-19 pacijenata.
Time ne samo da je javnost zatrovana takvim informacijama, koje nisu bile ni provjerene ni prezentirane na sudu, nego je tada osumnjičenima stavljena meta na čelo da su željeli ubijati ljude, prekršen je svaki vid presumpcije nevinosti, doktori su osjećali strah da uopće koriste te respiratore, iako još nisu bili ni podijeljeni po bolnicama i kliničkim ustanovama.
Zbog toga pacijenti su osjećali odbojnost prema zdravstvenim ustanovama i ljekarima (o čemu su pred Sudom BiH svjedočili šefica Klinike za anesteziju i reanimaciju KCUS-a dr. Katica Mulalić Amela), na koji način je Tužilaštvo BiH potpuno društveno neosjetljivo djelovalo i uznemirilo građane, ugrozivši brojne živote.
A, sada bi i Tužilaštvo i njegovi mediji da ih se poštedi ovakvih analiza. Zašto?
Medijsko izvještavanje je bilo sve intenzivnije tokom postupka, a isto su pratile izjave visokih zvaničnika u BiH, kako domaćih, tako i stranih, koji su komentarisali „živi predmet“, dajući kvalifikacije o krivnji optuženih.
Sada kada je proces 'napola mrtav' zabranilo bi se struci, ali i osuđenim da govore! Neshvatljivo i nedopustivo u demokratskom društvu. Istovremeno treba podsjetiti da su mediji privrženi Tužilaštvu koristili upravo te demokratske vrijednosti društva dok su etiketirali osumnjičene zaboravljajući na presumpciju nevinosti. Tada su koristili terminologiju poput - „respiratorska mafija“, „organizovani kriminal“, „pljačka građana u tijeku pandemije“, „najveći skandal u historiji BiH“ itd. Sve to u toku samog krivičnog postupka.
A, danas nam Edin Forto i ini drugi prigovaraju da se presude ne komentarišu. A, na sceni je bio obrnuti redoslijed, kada su akteri media plana, uključujući i političke predstavnike ali i diplomatski kor vršili pritisak na sud u toku postupka. Ne može se komentar na presudu smatrati pritiskom na sud i pravosuđe, jer sve je već završeno. Ili nije, pa je panika tim veća!?