Kako smo Rezoluciju uprljali političkim blatom, a svetost Srebrenice personalnim sukobom - prestanite u ime Beriza Mujića!

Piše: A. Čorbo-Zećo

Generalna skupština UN-a izglasala je Rezoluciju “Međunarodni Dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici” kojom je 11. juli označen kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Trijumf i velika pobjeda Bosne i Hercegovine slavljena je tek nekoliko dana, prije nego će u sjenu, usvajanje iste, baciti upravo Srebreničani. I to oni 'viđeniji'.

Svađa Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica i Hamdije Fejzića, predsjednika UO MC Srebrenica puni medijske stubce danas, tek pokoji mediji najavljuje da bi sutra trebao biti održan četvrti sastanak Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima „SZ UN-a“ Srebrenica.

Mjesec dana prije najtužnijeg dana za BiH, ali i svijet, očigledno nama više ništa nije sveto. Iako je taj dan umrla civilizacija, i od tog 11. jula 1995. godine, nažalost, pišemo sintagmu najstrašniji zločin od Drugog svjetskog rata, usvajaju se rezolucije, imamo haške presude za genocid, svijet se srami jer nije spriječio ubijanja, silovanja, masovne grobnice, a ostaci žrtava ne mogu u miru dočekati dan konačnog smiraja.

Čini se da svaka priča umotana u bosansko političko blato poprima posebnu dimeziju nepodnošljivog, jer pod kožu više ne može stati bjesomućno razvlačenje pameti građana, sve zbog sitnih ineresa i ličnih pozicija.

Stoga u nastavku, ne dajući pažnju onima koji je ne zaslužuju, već onima koji su mučki ubijeni samo jer nisu bili Srbi, dajem pažnju i na znanje preživjelim – Srebrenica je presveta da biste se s njom valjali u blatu, posebno ako to radite u interesu nekih trećih strana, koje iz poltičkih pobuda Srebrenicu žele staviti u fokus na ovakav način.

Inače, trenutno je osam preživjelih porodica dalo saglasnost za ukop identifikovanih žrtava, koje će 11. jula naći svoj konačan smiraj.

Njihove kosti nađene su u više grobnica. Njihove kosti su bile razasute zemljom kojom sada hodite, i samo o njima sada treba da pričamo.
Stoga na znanje svima nama - ove godine vječni smiraj će u Potočarima pronaći i Beriz Mujić koji je imao sedamnaest godina kada se dogodio genocid. Njegovo tijelo je identifikovala rodica Ramiza Hasanović, a majka je trenutno u Americi i zbog narušenog zdravlja nije mogla doći na identifikaciju.

Ramizi Hasanović je ovo osma identifikacija posmrtnih ostataka žrtava koje su iz uže familije, a ranije je ukopala tri brata i oca!

O njima govorite!

Odmaknite politiku i interesne, personalne sukobe netom prije dženaze.

Mene je stid, ne znam je li aktere i politiku, ali i strani faktor, koji sve više upravlja Memorijalnim centrom Srebrenica.