Kriza u Republici srpskoj je kriza Bosne i Hercegovine: Pasivnost i apatija Sarajeva je saučesništvo u razgradnji države!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Kriza u Republici srpskoj nije i ne može biti tretirana kao problem samo jednog entiteta. Ona je u svojoj suštini kriza Bosne i Hercegovine, jer proizilazi iz političko-sigurnosnih izazova koji pogađaju cijelu državu.

U trenutku kada se u Banjoj Luci proizvode tenzije i destabilizacija, odgovornost institucija BiH je da djeluju, ne samo da reaguju. Njihova pasivnost otvara prostor da se entitet postavi kao zaseban politički subjekt, legitimizirajući pravo na samostalno odlučivanje o pitanjima koja su u nadležnosti države.
Najava referenduma nije šala, već situacija koja može proizvesti ozbiljne političke potrese u cijeloj državi.

Nažalost, i pojedini najviši zvaničnici Bosne i Hercegovine nerijetko svojim porukama potvrđuju da ni sami ne razumiju ustavni okvir države koju predstavljaju.

Tako ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković voli izjaviti 'više puta sam ga upozoravao da vodi svoj narod i entitet u crnu rupu', misleći da će Dodika ovakvim riječima uplašiti.

Ovakva formulacija je pogubna jer polazi od premise da Dodik “vodi entitet” kao zasebnu političku cjelinu. Istina je suprotna, Dodik je dio vlasti Bosne i Hercegovine i svojim djelovanjem destabilizira cijelu državu, a ne samo jedan njen entitet.

Takvo površno shvatanje u suštini pomaže Dodiku da Rs predstavi kao autonomni politički subjekt, a ne sastavni dio Bosne i Hercegovine. Kada ministar vanjskih poslova Republiku srpsku tretira kao “njihovu stvar”, šalje poruku da Sarajevo pristaje na logiku podjela i time svjesno ili nesvjesno jača Dodikove secesionističke ambicije.

Svako nečinjenje Sarajeva, svako čekanje da se problemi “sami slegnu”, zapravo je saučesništvo u krizi. Ovakvo ponašanje državnih institucija ne znači samo ignorisanje problema, već i aktivno slabljenje suvereniteta BiH. Jer, ukoliko kriza u Rs ostane zatvorena u entitetske okvire, šalje se poruka da Bosna i Hercegovina nema kapacitet ni volju da se bavi sopstvenom stabilnošću.

Politički avanturizam vlasti u Rs nije unutrašnje pitanje tog entiteta, nego prijetnja cijeloj zemlji. Svaka institucionalna šutnja i odlaganje reakcije čine Bosnu i Hercegovinu taocem jedne politike koja godinama gradi paralelne sisteme moći i koristi krizu kao alat za ucjene.

Upravo zato insistiranje da je ovo “pitanje Rs” odgovara samo Miloradu Dodiku i njegovoj politici. On se time izdvaja iz državnog okvira i nameće entitet kao pregovaračkog partnera međunarodnim akterima, dok Sarajevo pristaje na ulogu statiste.

Ako institucije BiH žele sačuvati kredibilitet i pokazati da država nije samo prazna forma, moraju jasno preuzeti odgovornost i djelovati, odmah i bez kalkulacija.

Šta znači kalkulirati svjedočili smo u trenutku kada niti jedna sigurnosna institucija nije bila u stanju uhapsiti Dodika, odnosno privesti na saslušanje u Tužilaštvo BiH, a dok je on vršio državni udar.