GDJE SU BAGERI Evropski put zarobljen u konsocijaciji: Dodik i Čović diktiraju, Trojka čeka čudo

Piše: A. Čorbo-Zećo

Kada je Bosna i Hercegovina u martu 2024. dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom, atmosfera je podsjećala na nacionalni praznik. Zastave EU prekrile su Sarajevo, vlast je slavila „historijski iskorak“, a svi koji su upozoravali da je to zeleno svjetlo dobijeno „na mišiće“, proglašavani su pesimistima, SDA botovima ili protivnicima evropskog puta.

Danas, godinu i po kasnije, pokazuje se koliko je taj trenutak bio dvosjekli mač. Vijeće ministara BiH ni na današnjoj sjednici nije usvojilo Plan rasta, ključni dokument za pristup stotinama miliona eura pomoći iz EU fondova.

Od tada traje i izbor glavnog pregovarača! Bit će ovaj, bit će onaj, a nema nikog.

Odluka je danas pala zbog protivljenja ministra Staše Košarca (SNSD), dok ministar finansija Srđan Amidžić (SNSD) uopće nije prisustvovao sjednici.

Rezultat svega je da BiH rizikuje da do kraja mjeseca izgubi 108,5 miliona eura, a nije isključeno ni isključenje iz cijelog razvojnog programa Evropske komisijekojeg koriste sve zemlje Zapadnog Balkana, osim BiH.

Dok je Brisel slavio politički konsenzus, u Sarajevu je bilo jasno da se radi o dogovoru isforsiranom za „evropsku fotografiju“. Bez suštinskog dogovora, evropski put BiH postaje talac dnevne politike i ucjena. Svako „da“ koje BiH dobije u Briselu, istovremeno postaje i potencijalno „ne“ čim se vrate domaći akteri.

Plan rasta, vrijedan milijarde eura u regionalnom paketu, mjesecima je predmet blokada Milorada Dodika i SNSD-a. Dodik je otvoreno najavljivao da će rušiti evropski put, i sada pokazuje da njegove prijetnje nisu prazne.

U ovakvom ambijentu logično je pitanje, šta čeka visoki predstavnik Christian Schmidt? Ako je pregovarački status BiH bio više politička nagrada nego rezultat reformi, Schmidt i međunarodna zajednica suočavaju se sa još snažnijim ucjenama. Ako, pak, Schmidt posegne za bonskim ovlastima, rizikuje da se krhki evropski konsenzus raspadne već na prvoj prepreci.

Na kraju, ostaje šire pitanje nije li čitav proces zapravo vođen logikom konsocijacijskog uređenja, u kojem etnički veto i trgovina zamjenjuju reforme i napredak? Ako je tako, onda ni pregovarački status ne znači suštinsko pomjeranje naprijed, već samo potvrđuje da BiH ostaje zarobljena u matricama koje proizvode stalne blokade.

Drugim riječima, zeleno svjetlo koje smo slavili možda je tek reflektor uperen na činjenicu da se i dalje ne pomjeramo s mjesta.

Zato je proslava iz marta 2024. bila samo predstava u stilu 'hljeba i igara'.

Nazor smo dobili pregovorački status, jer i međunarodna zajednica je htjela pokazati da je dovođenje Trojke na vlast dobro za građane. Ali, vidimo danas da im ni to nije pomoglo! Jer procese diktiraju Milorad Dodika ii Dragan Čović i to sinhronizirano dok Trojka izgubljena u vremenu i prostoru očekuje da se desi čudo.

Pa, ne znam, možda da opet posegnu za vješanjem zastavica EU po Sarajevu, ne bi li pomoglo, ili da poprave ugašene bagere!