Nermin Nikšić je odavno pogubio konce: Nastavi li SDP u pravcu kojim se kreće, završit će u ponoru iz 2014. godine

Piše: Amra Vrabac

Narod i pravda i Elmedin Konaković pitaju se u našoj kući. Tako će vam istinski SDP-ovci ukratko i slikovito dočarati odnose u koaliciji koju čine SDP BiH sa najvećim izbornim kapacitetom, NIP i Naša stranka.

Koliko se Konaković pita u SDP-ovoj kući pokazala je i press konferencija 25. avgusta kada je Konaković doveo svoju savjetnicu iz Ministarstva vanjskih poslova BiH Šejlu Cocalić da moderira stranačku press konferenciju. No, u tom slučaju za Konakovića nema ništa sporno. Tako je radila i SDA, reći će svaki put kada nema drugo objašnjenje zašto ne rade drugačije.

Kada se dogovarala državna koalicija, iako sa najboljim rezultatom (pet zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH) SDP je zavisio od želja Elmedina Konakovića i Edina Forte čije stranke imaju zajedno zastupnika koliko sam SDP. Pa ipak, njih dvojica su tražila ministarske pozicije, dok se Nikšić morao strpiti za poziciju federalnog premijera. I tako je bilo. Konaković i Forto su se smjestili u Vijeće ministara BiH, pa je SDP dobio samo jednu ministarsku poziciju na koju je predložio Zukana Heleza. SDP BiH je spletom okolnosti ili čega već ostao bez delegata u Domu naroda PS BiH.

Pregovore za nivo Vlade FBiH formalno je vodio SDP, a u raspodjeli pozicija prošli su nešto bolje nego na državnom nivou iako u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH od stranaka trojke imaju najviše zastupnika. SDP je dobio pet ministara i Nikšića kao premijera.

NIP je sa sedam zastupnika dobio dva ministarska mjesta, a Konaković je podržao i uvođenje Rame Isaka u Vladu FBiH nakon što su NES i SBiH odustali od pregovora, jer nisu željeli biti dio nametnute vlasti.

Naša stranka sa šest zastupnika u Parlamentu, u Vladi FBiH dobila je također dva ministra. O raspodjeli institucija, agencija, zavoda još se pregovara, ali imenovanja su počela.

Dio članstva SDP-a Nikšiću zamjera izbor Vojina Mijatovića za ministra u Vladi FBiH. Spočitavaju Mijatoviću bliske veze sa Miloradom Dodikom, a sada navodno strogo kontroliše i procese u Vladi FBiH pa i samog Nikšića s obzirom da je i zamjenik premijera.

Mijatović je bio jedan od najglasnijih zagovornika da čelna pozicija direktora UIO BiH pripadne SDP BiH, a bljuvao je vatru na pokret Za nove generacije kada su dobili delegata u Domu naroda PS BiH smatrajući da je SDP prevaren.

Nije dugo prošlo, Dodikov SNSD je dobio poziciju direktora UIO, a ZNG je SDP-u i ostatku trojke preko noći postao poželjan partner za izbacivanje Stranke za BiH iz Vlade KS. ZNG je postavio svoje uslove da sa jednim formalnim zastupnikom dobiju dva ministarstva, te još neke pozicije na nivou Federacije BiH.

A sarajevski SDP tek je posebna priča. KO SDP Sarajevo na čijem je čelu Adnan Šteta, izuzetno blizak Nikšiću, bio je najveći zagovornik da Nikšić nastavi voditi stranku do 2025. godine pa će izbori i SDP-u biti tek nakon lokalnih izbora 2024. godine. Preko sarajevskih općinskih organizacija u redovima SDP-a jača utjecaj bivših kadrova još iz vremena Zlatka Lagumdžije. A ojačao je i sam Lagumdžija pa ga je Denis Bećirović postavio za ambasadora u UN-u na opšte (ne)zadovoljstvo u SDP-u. Bećirović je nakon izbora u Predsjedništvo BiH prestao dolaziti na sjednice stranačkih organa iako se Bećirović spominjao kao mogući nasljednik Nermina Nikšića. No, na tom mjestu, kako sada stvari stoje, mnogi vide zapravo Zukana Heleza.

Iako su popravili svoj rezultat na prethodnim Općim izborima, te u Skupštini KS imaju šest zastupnika, SDP u Vladi KS ima tek četiri ministarstva. Očekivalo se da preuzmu i poziciju premijera ali je ona dogovorom trojke ponovo prepuštena Našoj stranci koja ima daleko slabiji rezultat u KS. Trenutno, Naša stranka ima četiri zastupnika u Skupštini KS, a drži poziciju premijera i dva ministra. U budućoj rekonstrukciji Vlade KS tek se posljednjih dana počelo postavljati pitanje o(p)stanka Nihada Uka na poziciji premijera, ali i SDP-ovog ministra Harisa Vranića kojeg ruši jedna od struja unutar sarajevskog SDP-a.

Kandidatura Irfana Čengića za načelnika Općine Stari Grad dijelu SDP-a je kost u grlu. No, čelnik sarajevskog SDP-a Adnan Šteta podržao je tu kandidaturu. Čengić je kadar koji otvoreno govori o problemima unutar SDP-a, a mišljenja je da je odlukom o prolongiranju izbora u SDP-u i ostankom Nikšića na poziciji predsjednika prekršen Statut. Čengić nije u stranačkim organima, ali je uspio isposlovati kandidaturu i podršku još nekoliko stranaka. Izvjesno je da će 29. oktobra on dobiti podršku glasača za načelnika Starog Grada što i jeste njegova izborna baza.

Ono što se posebno Nikšiću zamjera su kadrovska rješenja. Od samog odabira savjetnika premijera FBiH, do imenovanja i pozicija na federalnom i državnom nivou. Nisu rijetki primjeri da su cijele porodice na budžetima. Zbog takvog odnosa raste i nezadovoljstvo unutar stranačkih organizacija posebno u Kantonu Sarajevo.

Nezajažljivi apetiti pojedinaca koji preko Nikšića, Mijatovića, Bećirovića ili Štete pokušavaju obezbijediti pozicije sigurno će oslabiti SDP. Sjetimo se njihovog uspjeha 2010. godine i strmoglavog pada 2014. godine.

Bliže se lokalni izbori, a SDP će se očito zadržati na kursu trojke u KS te će ponovo predložiti zajedničke kandidate. No, da li je to tako dobra ideja? Zajednička priča trojke dobila je preokret. NIP je pokrenuo opoziv Srđana Mandića u Centru, Hasan Tanović je izgubio podršku NIP-a i Naše stranke u Općinskom vijeću Novo Sarajevo, Ibrahim Hadžibajrić se razišao sa trojkom nakon što je izgubio zastupnike u Skupštini KS...

Od trojkine priče najviše su profitirali NIP i Naša stranka, dok bi se SDP-u već na sljedećim izborima mogao desiti pad broja glasova. I toga su morali biti svjesni kada su pali na velikom ispitu zvanom Bogić Bogićević za gradonačelnika Sarajeva, te za račun partnerskih stranaka izdali ideale većine socijaldemokrata. Sve poslije je već viđena priča, jer kada su uspjeli potrošiti politički kapital Bogićevića i time oslabiti i SDP, kao i cijeli građanski blok bilo je potpuno jasno ko je istinski šef parade unutar trojke.