Piše: Amra Vrabac
Stotine lažnih dojava o bombama, nasilje i bičevanje u školama, pucnjava učenika u školskom dvorištu vijesti su kojima se mediji bave posljednjih sedmica. Ni hapšenja maloljetnika, ni mjere pritvora, ni druge sankcije nisu spriječili lažne dojave koje su se i danas nastavile.
Samo jedan 16-godišnjak za 11 dana uputio je 49 lažnih dojava o postavljenim bombama u više srednjih škola upućujući prijeteće poruke na njihove e-mail adrese. Tom maloljetniku određen je privremeni smještaj u JU Odgojni centar Kantona Sarajevo. Jutros nove dojave o postavljenim eksplozivnim napravama, ali i pucnjava čiji su akteri maloljetnici.
Ovo je do sada nezabilježen slučaj da su maloljetnici tako uporni u činjenju krivičnih djela, te da ih ne odvraćaju ni moguće posljedice koje slijede i njima i sankcije njihovim roditeljima.
Otkako traje ova kriza koja opterećuje cijelo društvo, a najviše sigurnosni i obrazovni aparat, vlast se ponaša kao da se ništa ne dešava.
Dva ministra iz Naroda i pravde koji vode Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo odgoja i obrazovanja bave se definicijama i teorijama, koje očito u praksi ne daju nikakve rezultate.
No, evidentno je da je situacija ozbiljna i pitanje je dana kada će ovaj problem dovesti do potpunog kolapsa i nepovjerenja u sistem koji se ne može izboriti sa maloljetnicima. Kako onda da očekujemo da se ista vlast izbori sa mnogo većim problemima od organizovanog kriminala, korupcije, terorizma...
Da Narod i pravda kojim slučajem nije vlast ili da nisu njihovi ministri na ovim pozicijama, već bi se tražile ostavke i ministri proglašavali nesposobnim.
A da je nešto pogrešno i u ovom slučaju pokazuje i šef NIP-a i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. On je javno u ponedjeljak priznao kako su mu dostupne prepiske učenika koji se dogovaraju o lažnim dojavama.
„Situacija je veoma ozbiljna. To je jedan veliki društveni problem. Ovo je priča kojoj moramo kao društvo odgovoriti, zajedno, primarno naši organi sigurnosti i MUP i FUP i druge istražne agencije, pogotovo OSA. Moramo i kroz segment obrazovanja pojačati komunikaciju sa roditeljima. Čitam te prepiske, postoje grupe djece koja se dogovaraju, to je naša mladost, o njima trebamo voditi računa, koji se dogovaraju, koji plaćaju nekim učenicima da se rade određene dojave. Mislim da sankcije moraju biti drugačije, jer su ove do sada minorne. Treba ići prema roditeljima sa određenom vrstom sankcije. Vlade moraju biti predvodnici ali bez pomoći roditelja, nastavnika, medija tu priču je nemoguće iskorijeniti“, kazao je Konaković gostujući u Polisu na TVSA.
Samo sam čekala kada će izvaditi mobilni telefon i početi pokazivati te prepiske. No, upravo tu se nameće nekoliko pitanja. Prvo, zašto bi ministar vanjskih poslova imao prepiske maloljetnika? Drugo, ministar je otkrio sadržaj prepiski usred istrage koja se vodi. Treće, ko mu je ustupio prepiske i s kojim ciljem? Niti je sigurnosni stručnjak, niti je psiholog, niti pedagog, niti sociolog, već „menadžer u sportu“ i MVP.
No, o tome neka razmišljaju pa i za to odgovaraju oni koji su mu ustupili prepiske.
Sjećate li se posljednje press konferencije u prostorijama NIP-a. Ne sjećate. Ne sjećam se ni ja, a išla sam skoro na svaku jer je to bila jedina prilika da NIP-ovce direktno pitate sve što vas zanima. Otkako su postali dio vlasti na nivou FBiH i države, prostorije NIP-a su za javnost i medije zaključane. Sve što imaju da saopšte rade putem društvenih mreža, ili na zajedničkim press konferencijama trojke u zgradi SDP-a ili menadžer u sportu/MVP to radi u prostorijama Ministarstva vanjskih poslova.
No, u ovom slučaju kada se Kanton Sarajevo, policijski i obrazovni sistem suočavaju sa ozbiljnom krizom, odjednom nema interesa da se zovu mediji. Samo zato što su vlast i što odgovornost za anomalije u sistemu na koje se godinama upozorava, ne mogu prebaciti ni na koga drugog.
Konaković je priznao da je akcenat u ovom konkretnom slučaju na policijsko-istražnim organima i obrazovnom sistemu.
A kako nadležna ministrica Naida Hota-Muminović gleda na jutrošnju pucnjavu pokazuje i saopćenje koje je medijima upućeno. Uz želju za oporavkom povrijeđenog učenika i osudu nasilja, Hota-Muminović će ispitati i sljedeće:
„Ministarstvo će od škole zaprimiti detaljne informacije kako bi se utvrdilo da li su poduzete sve potrebne mjere za prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštitu učenika. Pored toga, ispitat će se i efikasnost postojećih sigurnosnih protokola i, ako bude potrebno, implementirati dodatne mjere za poboljšanje sigurnosti.
Problematika neprihvatljivih oblika ponašanja zahtijeva multisektorski pristup, uključujući podršku svih referalnih mehanizama u zajednici, te će se i u ovom slučaju postupati uvažavajući najbolji interes učenika.
Iz Ministarstva apeluju na medije da se zaštiti identitet maloljetnih učenika sudionika. Također, apeluje se i na roditelje da razgovaraju sa svojom djecom o važnosti sigurnosti i nenasilnog rješavanja sukoba, te da potraže pomoć i podršku stručnih lica u školi u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju u roditeljstvu“, naveli su iz Ministarstva.
Dakle, ministrici je bitno da li se njen pravilnik koristio u ovim školama ili nije. A pravilnik prema kojem otpor ima većina nastavnika, roditelja i djece nije ni nastao uz znanje roditelja. To je potvrđeno iz Vijeća roditelja KS. No, nakon što su se roditelji i nastavnici javno pobunili protiv spornog pravilnika, Hota-Muminović je okupila tim koji je u njeno ime branio isti. No, brojni nastavnici i dalje ne žele koristiti sporni pravilnik kojim se dodatno stigmatiziraju djeca.
Dok Hota-Muminović opterećuje obrazovanje nekakvim pravilnicima, matricama, obrascima i od nastavnika pravi pisare, pitanje je koliko se isti nastavnici mogu posvetiti učenicima.
O opterećenju učenika predmetima i gradivom mogli bi se ispisati traktati. Ali istinska reforma obrazovanja u najboljem interesu učenika ne zanima ovu vlast.
Najlakše je za sve loše okriviti društvene mreže, roditelje, pa i samu djecu/učenike, ali neće se ni Katica ni Hota-Muminović zapitati ima li šta pogrešno u onome što oni rade.
Za jednu Vrabicu previše pitaš