ALEN DODIĆ
Neki put imam osjećaj da neke žene nikad ne izlaze iz kuhinja i da od kako su se rodile neprestano peru i kuhaju, ne mogu ih uopće zamisliti izvan kuhinje da sjede na kauču i razgovaraju, jer se oduvijek ubacuju u razgovor iz kuhinje.
Jedva da znam i kako izgledaju, jer većinom vidim samo njihova leđa.
Ta navika kuhanja i pranja nam ne dozvoljava da izađemo iz šablona pripremanja obroka.
Cijeli svijet je preplavljen knjigama o receptima i pripremanja obroka, knjiga koju sam napisao nije kuharica i ima za cilj objasniti kako nam recepti za prehranu uopće nisu potrebni. Hranu treba jesti upravo onakvu kakva je stvorena, bez ikakve dorade, jer jedino tako ćemo postići zdravstveni učinak.
Živa biljna hrana je jednostavna i treba nam olakšati život i osigurati vrijeme za druženje u obitelji.
Gurmanstvo je izmišljeno za trošenje novca i za one koji se vole prežderavati (toga nema u živoj biljnoj prehrani).
Problem nam je u glavama kako nije moguće za ručak jesti samo trešnje dok se ne najedemo, pojesti dvije-tri šake badema ili da cijeli dan jedemo samo lubenicu kada smo gladni.
Ne vidim što tu imamo pripremati!?
Jedina priprema u živoj biljnoj prehrani (ukoliko ne želimo grickati samo mrkvu) je da napravimo miješanu salatu. Sve ostalo se jede bez plana i posebno odabranog trenutka u danu. Treba jesti kada smo gladni prateći sezonu sazrijevanja, a ne kada nam neko kaže da moramo biti gladni zbog ustaljene tradicije.
Ljeto je rezervirano za voće, a zima za salate i orašaste plodove.
Budite jednostavni i praktični, nemojte si bespotrebno komplicirati i otežavati život...