Vedrana Mestrovic
Još malo istine ako ste spremni za nju.
(I zamislite čovjeka koji nakon smrti cijele obitelji gleda samo kako prevariti i obogatiti se)
Na njujorškom sudu 1959. dokazano je da Dnevnik Anne Frank nije napisala Anna Frank , a njen otac Otto Frank morao je platiti odštetu autoru Meyeru Levinu koji je napisao roman Dnevnik mlade djevojke . Otto Frank u potpunosti je koristio književno djelo autora Meyera Levina , predstavio ga svom izdavaču i javnosti kao originalno djelo svoje pokojne kćeri umrle od tifusa i ostvario veliku materijalnu dobit. Potpuni detalji slučaja dostupni su u predmetu pod nazivom Meyer Levin protiv Otta Franka, spis broj 2241-1956 u uredu službenika okruga New York. https://misdivision.livejournal.com/93175.html
Francuski profesor R. Faurisson dvije godine istraživao je autentičnost i istinitost djela pod nazivom Dnevnik Anne Frank . Zaključak njegovih studija i istraživanja je da je Dnevnik Anne Frank prijevara (The truth obliges me to say that The Diary of Anne Frank is only a simple literary fraud).
Dana 8. travnja 1998. prof. Faurissonu je trebalo suditi u Amsterdamu zbog objavljivanja njegove detaljne kritičke analize Dnevnika Anne Frank 1991. na Nizozemskom. Muzej Anne Frank u Amsterdamu i Fond Anne Frank u Baselu u Švicarskoj zajedno su pokrenuli tužbu. Muzej se žalio da je bio dužan osigurati posebnu obuku za svoje vodiče kako bi odgovorili na argumente prof. Faurissona, te da je njegova kritika smanjila broj posjetitelja muzeja. Sud je, nakon što je saslušao stranke i ispitao temelje parnice ( dokaze koje je predočio prof. Faurisson ) , odlučio odgoditi svako novo ročište sine die (bez određivanja budućeg datuma).
Što to znači ? Sud je zaključio da nema argumenata protiv svjedoka i dokaza prof. Faurissona te da u ovom slučaju jedino što može napraviti je ne davati predmetu publicitet i ne pokretati sudski proces .
Gayssotov zakon (Loi Gayssot), donesen 13. srpnja 1990., proglašava kaznenim djelom u Francuskoj dovođenje u pitanje holokausta i svega što s njim ima veze .
Zakon Gayssot, koji se pravno temelji na Londonskom sporazumu iz 1945. godine i koji predviđa visoke novčane i zatvorske kazne ima također za cilj suzbijanje rasizma, antisemitizma i svakog drugog oblika ksenofobije, a novim kaznenim zakonom iz travnja 1991. daje se nova definicija zločina protiv čovječnosti koja predviđa i doživotnu zatvorsku kaznu “u cilju sprječavanja svakog rasističkog, antisemitskog, ili ksenofobičnog čina.”
Ovim zakonom Francuska se "spasila" od nepoželjnih istraživača i njihovih neoborivih dokaza.
Detalji sudskog postupka Meyer Levin protiv Otta Franka i dokazi prof Faurisson da je Dnevnik Ane Frank krivotvorina još uvijek su dostupni na internetu .