Razmišljam da svoju čežnju prodam

ciganima za sjajne novčiće.

Da iz nje sa lukavim osmjehom

i snenim očima

naprave pjesmu, žalosnu do zla boga.

Onda ču ih podmititi sa pićem i kojom salamom

da pođu sa mnom

pod tvoj, sa sjenama umrežen prozor

i zapjevaju je noćas

da ne odjekuje suviše praznina.

Ako upališ svjetlo

vrisnut ću od sreće

ako ne

 dolazim sutra

i opet i ponovno…