PRILIKA DA NAKON NATO-a, CRNU GORU UVEDE I U EU Janjić za Patriju: Pobjeda Đukanovića je šamar Moskvi!

Razgovarao: Delvin Kovač

Stari, ali promijenjeni, novi Milo Đukanović bit će novi predsjednik Crne Gore, ocjenjuje politički analitičar iz Beograda i direktor Foruma za etničke odnose Dušan Janjić.

U intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP), Janjić je secirao aktuelnu političku situaciju u susjednoj Crnoj Gori, govorio o očekivanjima od predsjedničkih izbora zakazanih za 19. mart, te najavio da će pobjedu odnijeti stari/novi predsjednik, inače lider Demokratske partije socijalista (DPS), Milo Đukanović.

Kako biste ocijenili aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori, u kojoj će 19. marta biti održani predsjednički izbori?

Janjić: Haotičnom. U Crnoj Gori na sceni je jedna vrsta delegitimacije institucija, pa onda i ovih procedura kakve su i izbori. Tako da će i ovi izbori biti održani u jednoj fazi podijeljenosti između legalnosti i legitimnosti. Ustavni sud, kao onaj koji bi trebao da donosi ključne odluke i po pitanju izbora - i prošlih lokalnih, kao i budućih - nije u punom sastavu. Ima dovoljno za funkcionisanje, ali ne ako dođe do preglasavanja.

Predsjednički izbori rezultat su također političkog dogovora, i to onog izvan Crne Gore, s predsjednikom Milom Đukanovićem. A on je opet to prihvatio jer je prethodno ta manjinska vlada Abazovića (Dritan, op.a.) u suštini zavisila od DPS-a i Socijaldemokrata. I tada je to Đukanović radio uz ranije dogovore sa EU i Amerikom, radi održavanja kakve-takve države, kakvog-takvog političkog procesa.

Koliko su značajni ti predstojeći izbori? Koliko je realno da neko od kandidata već u prvom krugu ostvari pobjedu ili će ipak doći do drugog kruga?

Janjić: Oni su značajni zato što bi to trebalo da bude početak izlaska iz ove krize. Ustvari, šta se dobije predsjedničkim izborima? Očekuje se da se dobije jedna institucija koja je i u ovoj krizi bila garant kakvog-takvog opstanka crnogorskih institucija, i drugo - održavanja barem te „političke zakletve“ da je Crna Gora članica NATO-a. Dakle, jedini oblik komunikacije je bio predsjednik kao institucija. Očekuje se da taj ko bude izabran nastavi taj posao. A da li je to realno? Po meni, teško.

Po meni je glavni problem političke scene Crne Gore u tome što je sve ovo vrijeme bila fokusirana na korupciju, Milu Đukanovića i porodicu, a ne na alternativnu politiku koja bi vodila ubrzanju u ostvarivanju svih benefita članstvom u EU i NATO-u.

Prisjetimo se državnog udara u kojem je učestvovala Rusija, uz pomoć Srbije u jednom momentu, pa onda onih litija, molebana, pa te neke nakaradne vlade... Taj glavni rizik nije otklonjen - podijeljenost Crne Gore i veliki uticaj Rusije i velikosrpskog nacionalizma preko Srbije. To će odrediti i rezultat.

Ja pretpostavljam da jedino dva kandidata imaju šansu za pobjedu - Mandić (Andrija, op.a.) i Đukanović. Đukanović bi mogao da pobijedi i u prvom krugu. Ali da se i on sam sprema na to da možda i ne pobijedi, govori kandidatkinja Socijaldemokratske partije, koja je programski bliska DPS-u - razlikuju se u nekim važnim stvarima, ali je naglašenija procrnogorska, štagod to značilo, suverenistička. Ona treba da pokupi one glasove koje neće ljevica ili ovi koji smatraju da Đukanović nije dovoljno branio Crnu Goru od Rusije i Srbije. Tako da, ako dođe do drugog kruga, sigurno da pobjeđuje Đukanović.

Koliko je važno da se Crna Gora održi građanskom državom, kao i na tračnicama EU i NATO-a, i da li su možda DPS i Đukanović garanti nezavisnosti i stabilnosti Crne Gore u odnosu na one koji trenutno vladaju?

Janjić: Potvrdilo se u ove dvije-tri godine da su oni barem garant održanja Crne Gore i elementarne sigurnosti. A da li su oni garant neke bolje budućnosti, dubljih reformi, to je već problematično i oko toga je cijela borba. Ne može da bude građanska država ako društvo nije građansko. To su mantre. I tu je sad možda ta uloga tih nekih kandidata koji su se pojavili silom prilika. To su mladi ljudi, njima su ovi izbori sa kandidatom Milatovićem (Jakov, op.a.) šansa da se kvalifikuju, da možda prvo taj pokret verifikuju, jer su bili dobri na podgoričkim izborima. Nemaju šansu da pobijede. Ali oni, ako bude drugog kruga, moraju da donesu ozbiljnu odluku gdje pripadaju - proruskom srpsko-nacionalističkom bloku unutar Crne Gore ili konceptu multietničke države.

Slično je i s onim glasačima koji su Abazovićevi. Njihov problem je bio što su tada preko Njemačke ili svojom voljom spakovani u ovu mantru „Milo dole“, ali su uspjeli da naprave taj neki identitet. To je šansa za te neke nove stranke da provjere da li su nešto svojom politikom napredovale, a to bi bilo značajno za Crnu Goru jer se radi o mladim ljudima.

Ako na jednu stranu stavimo aktuelnog predsjednika Đukanovića, a na drugu sve ostale kandidate, od kojih je većina prosrpski orijentisana, koliko je u tom pogledu zapravo važno za samu budućnost Crne Gore da ponovo pobijedi Đukanović, imajući na umu da je zemlja pod njegovom vladavinom stekla nezavisnost i postala članica NATO-a?

Janjić: Vidite, to je taj problem - i sami ste rekli „pod njegovom vladavinom“. Crna Gora mala je populacija, značajna po historiji i samoj percepciji, ali objektivno malobrojna. I u takvoj jednoj populaciji, i ne samo to, već i u regionalnim okvirima, Đukanović je bio izuzetak. On je zapravo državnik. On je to i dalje. Međutim, ono što je njega ugrozilo je unutrašnja blokada da reformiše DPS, prije svega da se oslobodi od korumpiranih ljudi, kao što je Marović (Svetozar, op.a.), i on je time platio ceh. Plus, ostale su te sumnje koje prate sve privatizacije, oko porodice. To je jedan dio koji je njega oborio. Ali u suštini, njega su oborili njegovi dometi - to što je uveo Crnu Goru u NATO i što ju je u jednom momentu stavio na vrh liste zemalja sa Zapadnog Balkana koje će ući u EU. To mu se nije oprostilo, ni u Beogradu ni u Moskvi. A manje-više ni odvajanje od Srbije, jer to je bila indirektno i želja Koštunice (Vojislava, op.a.), ali nije htio da preuzme odgovornost, i taj neki polulegalan posao je prepustio Lajčaku, koji je to obavio. Ali suštinski, referendum je Đukanović dobio ubjedljivo. I ne bi to baš bilo tako da je Koštunica želio, uz srpske nacionaliste, da uopšte u to doba ima ikakve veze sa Crnom Gorom kao državom, osim da je spotiče u razvoju.

U ove dvije i po-tri godine haosa i lutanja, Đukanović i njegova partija nisu lutali. Njegova partija je dobila nekoliko izuzetno važnih mladih kadrova, među kojima je i ovaj Vuković (Ivan, op.a.), donedavni gradonačelnik Podgorice. Međutim, kao što sam već i rekao, upravo ta situacija polulegalnosti ovih izbora, nelegitimnosti, nepostojanju Ustavnog suda... Nemojmo isključiti ni to da će Rusija tek da da gas za ove izbore. Moskva bi doživjela kao sopstveni šamar kad bi Crna Gora ponovo glasala za Đukanovića. Oni će dati gas. Namjera Đukanovića bila je da prvo skrati mandat, a i javnost je to tako vidjela. Stvorio je samim tim uslove da poslije usijede parlamentarni izbori, a vlada znamo da ne funkcioniše. I drugo - odložio je svoj odlazak. E sad, tu vam leži onaj đavo - tu je sada pitanje da li će se ovi koje smo spominjali, kojima je zaista stalo do proevropske Crne Gore, članice NATO-a i EU, u drugom krugu pridružiti Đukanoviću, jer DPS ne može sam da iznese taj cijeli posao.

Da li bi eventualna pobjeda Đukanovića dala impuls i njegovom DPS-u za parlamentarne izbore i povratak na vlast?

Janjić: Ako je negdje Đukanović doživio politički neuspjeh, to je bio DPS. On se dva puta povlačio u želji da omogući DPS-u da izvrši reformu, da se oslobodi starih korumpiranih kadrova, kao npr. Marovića. I to nije prolazilo. U jednom momentu je napravio rizičan potez sa mladim premijerom Lukšićem (Igor, op.a.), vjerujući da će to dovesti do stvaranja jedne liberalno-demokratske struje. To se nije pretvorilo u to.

Ali DPS se sad reformisao. Kad je izgubio vlast, a i godine su učinile svoje, stari kadrovi su ili pobjegli u Beograd da bi izbjegli zatvor, ili su umrli ili ih je vrijeme pregazilo. I tu je šansa DPS-a, zaista postoji šansa, ali još uvijek šansa. Ti mladi ljudi, taj DPS koji je dobrim dijelom promijenjen, neće moći sami da iznesu ozbiljan posao koji čeka Crnu Goru poslije ovih par godina zapuštenosti, ako ne dobiju podršku od onih koji su sad opozicija. Za ozbiljne reforme u parlamentu morate da imate dvije trećine. Predsjednik može da bude i „kamilica“ - kako su zvali Filipa Vujanovića, a može da bude i autoritarac - kako su zvali Đukanovića. Predsjednik je važan, ali ne i najvažniji.

Je li Zapad imao pogrešnu procjenu kada je pokušao skloniti Đukanovića, a zapravo je time ugrožena nezavisnost i stabilnost Crne Gore?

Janjić: Pa nije bilo pogrešno jer su bili različiti interesi. Njemačka ga je srušila. Sad kao ne znamo ko je bio motor rušenja Đukanovića - Njemačka, Merkel (Angela, op.a.), koja je u to doba igrala interesnu energetsku igru s Rusijom. Prepustila je tu preplavu Crne Gore od strane Rusa, a poslije i ekonomsku preplavu Srbije, u toj podjeli kolača između Njemačke, Francuske i EU. Ali objektivno, Njemačka. Jer ove koalicije u kojima je npr. bio Abazović, finansirane su od njemačkih Zelenih i Njemačke.

U Njemačkoj i dijelu Evrope Đukanović je smatran posljednjim komunističkim diktatorom kojeg treba rušiti. A s druge strane, Rusi su to vrlo mudro iskoristili - rušili su čovjeka koji je uveo Crnu Goru u NATO. Vrlo jasno su znali šta rade, sprječavali su dalje širenje NATO-a na Balkan. Pošto smo Evropljani i kratkovidi, mi stalno zaboravljamo da je Evropa bolesno srce svijeta, a ona ima moć da onda gurne i druge u ratove. Reći ću vam najnoviji primjer: Njemačka, Francuska i Italija su upale da gone Gaddafija (Muammar, op.a.), a onda se to pretvorilo u „arapsko proljeće“. I ko je na kraju izvukao najdeblji kraj? Njemačka i Francuska pobjegle natrag, ostali Amerikanci, Britanci i oni siroti narodi arapskog svijeta, centralne Azije. Tako je i ovdje. Njemačka i politika Angele Merkel je Zapadni Balkan vidjela kao tržište kojim će vladati preko investicija, a ne kao jedno konkurentno područje na kojem ima i nekih naroda i država koji su samoodrživi.

Koga Vi vidite kao novog predsjednika Crne Gore?

Janjić: Pa bit će stari, ali promijenjeni, novi Đukanović.