PREDMET STANIŠIĆ - SIMATOVIĆ Presuda koja će promijeniti odnose u regionu, hoće li u junu doći do potvrde učešća Srbije u agresiji na BiH?

(Patria) - Predmet, koji se već godinama vodi pred Haškim tribunalom, odnosno njegovim nasljednikom Rezidualnim mehanizmom, protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića odavno je pokrio prah i pepeo koji proizvode dnevne politike. 

Riječ je o predmetu čiji ishod može imati veliki utjecaj kako na definisanje cjelokupne historije agresije na Bosnu i Hercegovinu, tako i na neke buduće odnose sa Srbijom. Rasprava o ovom predmetu bit će održana 24. i 25. januara, a prema nekim nezvaničnim najavama presuda se očekuje sredinom godine. 

Predmet je pokrenut pred MKSJ. Postupak pred MKSJ-om okončan je u decembru 2015. godine, a Žalbeno vijeće MKSJ-a naložilo je potpuno ponovno suđenje. Shodno tome, predmet je došao u nadležnost Mehanizma, koji je Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo da nastavi nadležnost, prava, obaveze i osnovne funkcije MKSJ-a u svjetlu očekivanog zatvaranja MKSJ-a. 

Ponovljeno suđenje pred Mehanizmom je završeno donošenjem pismene prvostepene presude 6. augusta 2021. Rasprava po žalbama 24. i 25. januara 2023. označava kraj predžalbene faze ovog predmeta, koja je počela u septembru 2021. godine. Presuda Žalbenog vijeća Mehanizma predviđena je za juni 2023.

Stanišić i Simatović uhapšeni su 13. marta 2003. u Srbiji i prebačeni u MKSJ 30. maja i 11. juna 2003. godine. Dana 1. maja 2003., Pretresno vijeće MKSJ-a potvrdilo je optužnicu, u kojoj se navodi da su obojica optuženih bili saizvršioci u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) za prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba sa velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izvršenjem krivičnih djela progona, ubistva, deportacije i nečovječnih djela.
Većinom glasova, Pretresno vijeće MKSJ je 30. maja 2013. godine proglasilo Stanišića i Simatovića odgovornima za počinjenje zločina za koje se tereti u optužnici kroz učešće u UZP-u, budući da je Pretresno vijeće zaključilo da nije utvrđeno van razumne sumnje da su posjedovali potrebnu namjeru za ostvarivanje zajedničkog zločinačkog cilja. Pretresno vijeće je također smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da je optuženi planirao ili naredio te zločine.

Nadalje, Pretresno vijeće je većinom glasova zaključilo da nije dokazano van razumne sumnje da je optuženi pomagao i podržavao zločine. Shodno tome, Sudsko vijeće je većinom glasova oslobodilo Stanišića i Simatovića po svim tačkama optužnice.

Nakon žalbe tužilaštva, Žalbeno vijeće MKSJ je 15. decembra 2015. djelimično usvojilo žalbu i ukinulo oslobađajuće presude. Žalbeno vijeće je većinom glasova zaključilo da je Pretresno vijeće pogrešno iznijelo zaključke o postojanju i obimu zajedničkog zločinačkog cilja koji dijeli više osoba prije nego što je zaključilo da namjera Stanišića i Simatovića nije utvrđena. Na taj način, Žalbeno vijeće je većinom glasova zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u primjeni prava jer nije donijelo odluku i nije dalo obrazloženo mišljenje o bitnim elementima odgovornosti za UZP.

Žalbeno vijeće MKSJ naložilo je da se Stanišiću i Simatoviću ponovo sudi po svim tačkama. Ponovljeno suđenje počelo je 13. juna 2017. godine. U međuvremenu je 2019. godine odbijen zahtjev odbrane Simatovića za oslobađajuću presudu. 

Prvostepena presuda je izrečena 30. juna 2021. godine.

Sudsko vijeće je Stanišića i Simatovića proglasilo odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubistva, kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te zločina deportacije, prisilnog premještanja i progona, kao  zločina protiv čovječnosti, koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u aprilu 1992. Konkretno, Pretresno vijeće je konstatovalo da je optuženi pružao praktičnu pomoć, koja je imala značajan uticaj na počinjenje zločina, obučavanjem i raspoređivanjem pripadnika specijalne jedinice Služba državne bezbjednosti Srbije i lokalni Srbi iz Bosanskog Šamca da učestvuju u preuzimanju opštine.

Shodno tome, Pretresno vijeće je Stanišića i Simatovića proglasilo krivim po svim tačkama optužnice i osudilo svakog na po 12 godina zatvora. Proces i dalje traje, osim što će 24. i 25. januara ove godine biti održana žalbena rasprava, nešto ranije, 19. januara najavljena je još jedna statusna rasprava. 

Reperkusije očekivanje presude

Osuđujućom presudom Bosna i Hercegovina dobit će i zvanično ono što svi znamo a to je da je Srbija bila agresor na BiH, da je sa svim svojim kapacitetima sudjelovala u razbijanju BiH, pomažući kvislinzima iz BiH, vojno, politički, ali i obavještajno, pogotovo imajući u vidu da su i Stanišić i Simatović bili ovdje obavještajne agencije Slobodana Miloševića.

Ukoliko bi bila oslobađajuća, odnosno, ako bi se desio presedan, bila bi to ljaga na Tribunal na kraju njegovog rada. Upućeni očekuju da će u najmanju ruku biti potvrđena prvostepena presuda, a nije nemoguće da ona bude proširena i na neke druge tačke imajući u vidu da su crvene beretke bile dio državne bezbjednosti Srbije a počinile su strašne zločine u BiH. 

Stoga i čudi koliko je u Bosni i Hercegovini nezainteresovanosti za predmet koji će zasigurno mijenjati odnose na ovom prostoru u budućnosti, ali i ono što se desilo u prošlosti. Bosanskohercegovačko društvo nikako da nauči da ga je kratka pamet koštala više puta, da je zbog takve pameti bivalo meta genocidnih namjera i da je posljedica posljednjeg genocidnog pohoda skoro 50 posto njenog teritorija etnički očišćeno od nesrba!. 

Ko zaboravlja, njemu se i ponavlja!

(R. Belko)