DRŽAVO IMA LI TE Optuženim pripadnicima Armije RBiH i MUP-a ne treba novac, već pošteni ljudi u pravosuđu BiH!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Ostat će upisano – velikim slovima u historiji – na današnji dan 2. januara 2023. godine u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu, u zemlji krvi i meda jedan čovjek je digao ruku na sebe, branilac ove zemlje suočen s nepravdom režiranom u Tužilaštvu BiH, odlučio je sebi oduzeti život. Optužnica za ratni zločin nije ni podignuta, a Muriz Hadžiahmetović, koji je sebi oduzeo život uhapšen je zajedno sa još pet osoba u akciji SIPA-e 13. decembra pod sumnjom za ratni zločin u Jošanici. 

Prve informacije onih koji poznaju Hadžiahmetovića ističu da taj teret očito nije mogao podnijeti, s obzirom da postoje svjedoci koji tvrde da on uopće nije bio na mjestu zločina!?

Srpska strana, ona koja je napala suverenu BiH likuje. Priča da je čovjek koji je sebi oduzeo život učinio to jer nije mogao živjeti sa onim što se desilo je dio strategije onih koji izjednačavaju strane u protekloj agresiji. 

Čovjek koji je napustio ovaj svijet otišao je, jer nije mogao podnijeti nepravdu, opet režiranu u Tužilaštvu BiH. 

A, nigdje pravda nije tako spora kao na putu za Goražde, tako kažu činjenice. Do danas nije donesena nijedna osuđujuća presuda za zločine počinjene nad Bošnjacima na području prijeratne općine Goražde, mada je cijeli svijet svjedočio hiljadama granata koje su pripadnici Vojske Rs-a bacili na ovaj grad u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Pisat će o tome mnogi, pa tako Index.ba ističe da na A-listi, koju je tužilaštvo Haškog tribunala prije skoro dvadeset godina ustupilo Tužilaštvu BiH, na kojoj se nalaze imena optuženih protiv kojih postoji dovoljno dokaza za podizanje optužnice, pored Brane Petrovića, nalazi se još jedan pripadnik Vojske Rs-a osumnjičen da je zločin počinio u Goraždu, ali ni protiv njega nije podignuta optužnica.

Tužilaštvo BiH će tek 2019. godine protiv Lazara Mutlaka zvanog Lazo podići optužnicu za zločin počinjen 1992. na području Goražda.

Optužnica tereti Mutlaka za silovanje i seksualno zlostavljanje ženske osobe bošnjačke nacionalnosti. Optužnica je prebačena na Kantonalni sud u Goraždu i tamo sve stoji!

Ali, nažalost priča o Hadžiahmetoviću nije jedina. Nedavno je sebi život uzeo i jedan pripadnik Armije RBiH iz Krajine, kojem je također prijetila optužba za navodni ratni zločin.

Državo ima li te? Gradonačelnik Goražda Ernest Imamović potresen dešavanjima u Goraždu ističe danas da država i društvo moraju naći novac za pružanje pravne pomoći optuženim borcima Armije RBiH i MUP a BiH. 

“Mi ne trebamo štititi ratne zločince ali činjenica da je neko optuženi ne podrazumijeva da je i kriv i stoga optuženi borci Armije RBiH i MUP a BiH moraju imati pravo na pravednu odbranu”, kazao je Imamović.

No, uz dio tačnih navoda, Imamović bi trebao znati da optuženima prije svega trebaju kompetentni i pošteni ljudi u pravosuđu BiH, koji neće dozvoliti montirane optužnice i teror nad braniocima BiH, tačnije da će se zaustaviti progon koji provodi režim iz Srbije!

Ali, dok su u pravosuđu osobe poput Halila Lagumdžije, Milanka Kajganića progon se može dešavati nesmetano, a uz to i izmjena karaktera rata ide vrlo lako. Bosni i Hercegovini i njenim građanima trebaju profesionalni kadrovi, a ne predstavnici političkih stranaka i njihovi poslušnici i izvršioci zadataka.

Radi specifikuma stvari da pojasnim i narodu i gradonačelniku Imamoviću. Često sam pisala o Izetu Arifoviću Ćizi kojeg je Sud BiH nepravomoćno osudio na deset godina zatvora zbog optužbi da je u julu 1992. godine počinio ratni zločin nad dvojicom srpskih civila iz okoline Bratunca. 

Paradoks bh. pravosuđa u ovom slučaju ogledao se u činjenici da je u dva odvojena postupka pred Sudom BiH vijeće identičnog sastava na potpuno različit način okarakterisalo iskaz istog zaštićenog svjedoka, što nesumnjivo dovodi do pravne nesigurnosti. 

Dakle, ovdje nije bilo riječi o novcu – već lakrdiji u pravosuđu.

Naime, identično vijeće je u presudi Ćizi i drugima poklonilo vjeru istom svjedoku – koji je iskaz dao pod pseudonimom O-2, a Sudsko vijeće u postupku protiv Nasera Orića nije poklonilo vjeru ključnom zaštićenom svjedoku O-1. Treba li reći da su 0-1 i O-2 iste osobe! 

Izet Arifović Ćiza neće dočekati pravdu. On je također otišao na pravedniji svijet. U pismu koje je ostalo iza njega on je otkrio ono što pola sudija Suda Bosne i Hercegovine zna, a pola ne zna i ne želi znati, a to je da zaštićeni svjedok O, S, (ko zna koje slovo će biti u drugim predmetima) ne govori istinu!

Kakav novac može pomoći (a i to im se uskraćuje odlukom Skupštine KS – NIP bio suzdržan) optuženim u slučaju Dobrovoljačka. Tamo nam tužilac dokazuje da je Alija Izetbegović 2. i 3. maja bio zaštićen, a ne otet, i da kolona nije legitiman vojni cilj, iako je to haško tužilaštvo jasno utvrdilo!

Tek pojedinci svojom borbom skreću pažnju javnosti na ove pravosudne užase. Sigurno je da advokatski timovi ne sjede skrštenih ruku, ali više ne može biti pitanja dobre volje onih koji sude i tuže.  Vrijeme je za odgovornost onih koji tuže i sude bez pravde i građane dovode u začarani mračni krug, u kojem se izgube i eksperti iz Haga.

Dobro plaćeni pripadnici pravosudnih institucija samo trebaju raditi svoj posao i pravda će biti zadovoljena, tako nas uče, ali praktično dokazuju potpuno drugačije.

Sve dok političari imaju umiješane svoje prste u pravosudni sistem nema pravde. I to posebno politika iz Srbije, koja dobro obavlja svoj posao instaliranjem svojih kadrova u pravosuđe. 

Tako danas, očito nije dovoljno 10 optuženih u slučaju Dobrovoljačka, podižu optužnicu i za Kerima Lučarevića. Čisto, nek se nađe, zatrebat će na tom putu historijskog revizionizma, sve po planu SANU-a. Haška lista A duboko je u ladicama. Za opsadu Sarajeva nema optužnica, za Goražde također, nema optužnice ni za užase u Biljanima...

Sudi se Atifu Dudakoviću, Ramizu Drekoviću, Ejupu Ganiću... tuže se oni u Konjicu, Ilijašu, Bihaću, Goraždu...i sve šutke protiče. 

U pravosudnim institucijama nema unutrašnje kontrole. VSTV se bavi samim sobom tako da nema primjera da se poduzimaju sankcije prema onima koji krše profesionalne i etičke norme.
Umjesto da rade svoj posao za koji ih bosanska sirotinja dobro plaća razni uhljebi zaposleni u pravosudnim institucijama dižu galamu kako je moguće da se smije pisati istina o njihovim kriminalnim aktivnostima.

To sprovode pod krinkom nedopuštenog pritiska na pravosuđe.

A, naprimjer u slučaju Dobrovoljačka cijela javnost zna pozadinu pa čak i mjesto montiranja optužnice. Nedužni ljudi su izloženi torturi i nepravdi. Oni slabijeg i labilnijeg karaktera presude sami sebi i prije nego dođu na sud.

Hoće li ikada iko odgovarati za te propuste?