Piše: Rasim Belko
Neće da entiet koji vodi dijeli imovinu sa Bosnom i Hercegovinom, jer za teritoriju i vlasništvo nad njom i jesu vođeni ratovi, a Milorad Dodik otvara oči onima koji vjeruju da se nešto promijenilo otkako je Dejtonom zaustavljen rat.
A rat je Dejtonom tek počeo, sačuvali smo živote, ali bismo mogli izgubiti državu, jer kontinuitet pokušaja vlastodržaca u entitetu Republika srpska da otmu državnu imovinu traje otkako je sporazumom zaustavljen oružani pokušaj da se to uradi.
I pored svih presuda koje ne ostavljaju ni kap dileme da Republika srpska ima pravo uplitati se u pitanje imovine Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik sve češće upravo to nameće i plasira u dnevno-politički program. No, ovaj put njegov udar na državu dolazi u vremenu kada je teren osjetljiv na podrhtavanje, a konačni ishod razvoja situacije može biti fatalističan po cijelu regiju.
Nedvojbeno, Dodik je iskoristio momentum da na mala vrata pokuša razbaštiniti Bosnu i Hercegovinu. No, svjestan je lider SNSD-a da će netom po eventualnom usvajanju zakona o državnoj imovini o kojem se danas raspravlja, uslijediti apelacije i nove odluke Ustavnog suda BiH, koji je u više navrata poništavao antidržavno djelovanje NSRs.
I u tome se razotrkiva stvarna pozadina Dodikovog pokušaja. Stvarna namjera Dodika i Aleksandra Vučića je u uvlačenju entiteta Republika srpska u kosovsku priču i dodatno dizanje tenzija.
Otkriva to i Dodikov sinoćnji nastup na Pinku u kojem je rekao da je kontinuirano u kontaktu s Vučićem i da je Rs, kao i svi Srbi u regiji, spremna pomoći Srbe na Kosovu, koji svake sedmice podižu nove barikade. Vučić je krenuo opasnim putem, niko iz međunarodne zajednice mu ozbiljnije nije ukazao gdje to može odvesti Srbiju. Baš kao što niko iz te međunarodne zajednice ne reaguje na Dodikovo djelovanje. I očito je to iskorišteno da se krene u svesrspku borbu, ne za povratak Kosova u okvire Srbije već za kreiranje mini Republike srpske unutar kosovskog teritorija, a kako bi preko tog teritorija i njegovih institucija Beograd mogao podrivati Prištinu i destabilizirati situaciju.
Jer, nema sumnje da Dodik ne djeluje bez kontrole i saglasnosti Aleksandra Vučića pa stoga se i zakon o državnoj imovini može posmatrati u tom pravcu. Dodik je prvo uspio ostvariti političku prednost natjeravši svoje nove koalicione partnere da ga Zapadu predstave kao novog, restartovanog političara. Ti njegovi partneri tiho reaguju, sporadično ukazuju na posljedice, a cjelokupna slika odgovara Dodiku jer ga ni Zapad ne dira.
Opasnost uvlačenja Bosne i Hercegovine u kosovski čvor ukazivana je više puta s ovih stranica, a danas ona ima posebnu težinu s obzirom na agresiju na Ukrajinu. Činjenica da ćemo u razmaku od desetak dana imati dva jasno vidljiva antiustavna poteza Dodika i da na njih ne reaguju ni OHR ni Kvinta niti bilo ko iz Evropske unije, ukazuje na opasnu šutnju koja može prerasti u smrtonosni prasak .
Priča o 9. januaru i zakonu o imovini stoga bi mogla poslužiti kao odličan paravan za Vučića koji mu omogućava Dodik, a koji će u konačnicu dozvoliti Beogradu manevre da dodatno pojača destabilizaciju na Kosovu.
Jer, dok na Kosovu traži opciju da dobije zajednicu općina kao mini entitet u Bosni i Hercegovini Vučić preko Dodika pokušava da od entiteta dobije državu. To Vučića stavlja u bolju pregovaračku poziciju jer će međunarodnoj zajednici imati šta ponuditi, odnosno imat će i ono što traži zauzvrat.
S obzirom na to kako se do sada ponaša ta međunarodna zajednica, nije isključeno da Vučić ponudi sklanjanje barikada na Kosovu u zamjenu za koncept sastavljene države u BiH, koji će dobiti ukoliko prođe zakon o imovini. S druge strane, možda i vjerovatnije, će Vučić krenuti u mini ofanzivu na Bosnu i Hercegovinu i onda ponuditi da Dodik odustane od antidržavnih zakona, ali da se Srbiji daju ustupci na Kosovu.
Zvanični Zagreb već je u nekoliko navrata pokazao kako obmanuti hrvatski narod u BiH sjajno koristi da manupulacijom i destabilizacijom dobije ustupke na neki drugim stranama. Vučić nije ni naivan ni glup, zna dobro iskoristiti i najmanju opciju kako bi izmiješao karte i dobio šta želi.
Kosovsko pitanje je mnogo šire od Jarinja i Zubinog Potoka, a njegovo rješavanje uveliko će imati odjeka na cjelokupno balkansko pitanje. U tom kontekstu Dodikov manevar na državnu imovinu vjerovatno će se ispostaviti kao ključna Vučićeva karta.
Jer, međunarodna zajednica, možda slijepa a možda (zlo)namjerna, očito i olako toleriše antiustavno djelovanje širom Balkana, u Bosni posebice.