Omeragić: SDP i sedam patuljaka

Piše: Sead Omeragić

Bošnjaci su ušli u period potpune političke samodestrukcije i marginaliziranosti. U svim ovim primitivnim igrama oko prijestolja nazire se pozadina puna sumnje i straha. Podjele na tzv. građansko i nacionalno nikad nisu bile dublje i nigdje ih nema osim na ovom sve rizičnijem prostoru bošnjačke većine.

Može se naslutiti nekoliko rizičnih scenarija ove lukave igre protiv BiH i svakako bošnjačkog naroda. Toga kao da nisu svjesni ovi koji su u zagrljaju Čovića i Dodika, a rizika, siguran sam, nije svjestan ni odbačeni blok sa SDA-om i DF-om. Pogrešne političke odluke mogu nas odvesti na put sa kojeg nema povratka i na kojem je moguć samo gubitak onoga što je opstanak naroda i države.

Veliki pisac Abdulah Sidran jednom je rekao da se u Bosni paranoja uvijek pokaže tačnom.

Nažalost, ovo što se sada događa neće se ograničiti na obično formiranje vlasti nakon ovih izbora. Može se s pravom pretpostaviti da će doći do trajnog razaranja bošnjačkog političkog bića i da će se BiH institucionalno trajno deformisati.

Odbaciti više od pola miliona glasova SDA i 210 hiljada DF-a u Federaciji i državi, pa otići sa osam stranaka kao matematički pobjednik i pregovarati sa HDZ-om je jedna vrsta političkog suicida.

Krenuli su sa koalicijom od 11 stranaka, tri su odmah propale, pa su završili sa osam u Federalnom, a u državnom sa četiri stranke. Pogledajmo tih osam stranaka od kojih očekujemo da će braniti interese države BiH?

SDP je jedina stranka od svih osam koja ima infrastrukturu u cijeloj BiH. Ko su ostali? NIP je imao ozbiljnijeg uspjeha samo u Kantonu Sarajevo, koji mu je dao većinu poslanika. I Naša stranka je važna samo Sarajlijama i dalje od glavnog grada nema ozbiljnijeg uspjeha, pa u TK ima jednog a u ostalim kantonima jednog ili nijednog poslanika. Zahvaljujući glasovima iz Sarajeva Naša stranka će u Parlamentu Federacije imati 6 poslanika, a u Državnom parlamentu dva. NES ili bivša ASDA je napravio rezultat, ali sa povjerenjem koje je dobio u svom uporištu u USK-u. I Stranka za BiH je neka vrsta lokalne stranke koju je Sarajevo podržalo. „Za nove generacije“ je izričito sarajevska stranka, koje nema u drugim prostorima BiH. Sve ostale iz osmorke su lokalne stranke sa jednim-dva poslanika. BHI Fuad Kasumović je lokalna stranka Zenice. PDA je lokalna stranka Banovića.

Valjda ih zato zovu građanskim strankama, jer su im glavna uporišta u četiri-pet većih gradova, gdje su lokalno državotvorni.

Od osmorke će samo četiri stranke biti u državnom parlamentu i praviti vlast sa oko 40 hiljada manje glasova od bloka SDA-DF.

Dakle, kakvu državnu politiku će voditi ove uglavnom lokalne stranke? Ova skupina više liči na gelere, koji su imali za cilj likvidirati SDA i DF, nego stranke od kojih se očekuje da vode državnu politiku.

Treba li napominjati: Niko od sedam patuljaka, osim SDP-a nema infrastrukturu u RS-u.

Posljedice će biti dugoročne: Sigurno je da neće više biti priče o probosanskom bloku jer je ta storija ugašena ovim poniznim trčkaranjem za Čovićem i Dodikom.

Postala je besmislena svaka podjela na građansko i nacionalno jer se udovoljilo HDZ-u da se odbaci Komšićeva Demokratska fronta, iako četvrta najsnažnija stranka u Federaciji i peta na državnom nivou.

U Osmorki kažu: Šta ako pregovaramo sa Čovićem i SDA je pregovarala i pravila vlast. Više od trideset godina te građanske stranke pile su krv i kljucale u mozak ljude u ovoj državi. Zahvaljujući toj kampanji SDA je bila kao okužena. Fašisti, nacionalisti, ‘vaki, ‘naki, ponavljalo se iz dana u dan, godinama. I čim su izračunali matematičku većinu uslijedila je trka u pregovore sa tim istim nacionalnim strankama. Ništa iznenađujuće ! Šest od osam tih stranaka je otpalo od SDA. Bivše apologete nacionalnog presvukle su se u bajagi građanske dresove. Koliko su građani pokazali su predizborni brutalni napadi na SDA, jer se pravila distanca prema vlastitoj prošlosti.

To višedecenijsko kljucanje u bošnjački mozak dovelo je do nesposobnosti da taj isti mozak sabere dva više dva. Tragično izgleda čuđenje ovdašnjih navijača građanskih lokalnih stranaka, pa i mnogih bajagi ozbiljnih intelektualaca kada je osmorka krenula raširenih ruku u zagrljaj HDZ-u i SNSD-u. A s kim bi to trebali praviti vlast ako su eliminisali SDA i DF? Ne može se negirati postojanje političke snage SNSD-a kod Srba i HDZ-a kod Hrvata, što upravo priznaje Konaković kao bolne kompromise. Kolika bi ta bol bila da je pregovarao sa SDA-om i DF-om?

Čuli smo i Nikšića i Konakovića kako govore da se mora poštovati legitimitet koji forsira HDZ. Oni upravo ne poštuju legitimnu i ubjedljivu pobjedu SDA, niti odličan izborni uspjeh Komšićevog DF-a. Konaković kaže „pa šta ako SDA bude imala većinu u domovima naroda u Federaciji i državi“. Je li to ono legitimno pravo koje brani kod HDZ-a a višestruko negira kod SDA? Aljoša Čampara na FACE izjavljuje: „Da vidimo toga kurbana koji će bojkotovati ovu vlast sa većinom SDA u Domu naroda“.

Pa Čovićev HDZ je preko Doma naroda blokirao vlast u Federaciji pune četiri godine dok je Aljoša bio u SDA, a sad je sa Čovićem u kombinaciji pa će biti kurbana ako se na isto usude iz SDA. Ova strategija haosa zbog ogromnih količina licemjerja ne da se ni objasniti.
Posebno je pitanje koliko poniženja može stati u prosječanog Bošnjaka? Političari poniženja i ne primijete.

Strahovi za budućnost ostaju. Pritisci ambasadora Murphyja i odluke Schmidta, te niz drugih razaranja bošnjačke politike sve više liče na režiju lukave igre sa Bosnom. Rad na terenu američkog diplomate da se SDA izbaci iz vlasti, iako je ubjedljivi pobjednik izbora, pa onda i uklanjanje DF-a sa scene, imat će dugoročne posljedice po ovu državu.

S druge strane je pitanje, da li je Schmidt donio izmjene Izbornog zakona za Dom naroda samo zbog HDZ-a, kojem je poklonio većinu tamo gdje su Hrvati većina? HDZ i blok oko njega bi svakako kao i do sada imao većinu u Domu naroda. Uradio je to Schmidt zasigurno i zbog Bošnjaka, da im oduzme političku moć baš tamo gdje im je najpotrebnija. Umjesto dosadašnja tri delegata iz reda hrvatskog naroda, prema Schmidtu HNK daje pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Bošnjacima iz ovog kantona pripada samo jedno mjesto, koliko i onima koji se izjašnjavaju kao Ostali. Ovim je Schmidt popločao put u Herceg-Bosnu. Recimo, tu je i odluka o Sarajevu da se u Dom naroda može delegirati manje Bošnjaka nego Srba direktno je povezana sa najavom predstojećeg stvaranja distrikta od glavnog grada FBiH i države BiH.

Sve ovo što se odigrava zadnjih godina kulminiralo je sa odlukama Schmidta i direktnim petljanjem američkog ambasadora u izborni proces i formiranje vlasti.

Posljedice će biti sve brojnije frustracije koje vrlo vjerovatno mogu odvesti Bošnjake u nezadovoljstvo i još opasnije međusobno trvenje.

Mnogo je detalja koji govore da ovo baš i nije obična paranoja. Uoči izbora smo već slušali prijetnje hapšenjem Bakira Izetbegovića. Prvo je to svojevremeno uradio Vojin Mijatović za govornicom na skupu SDP-a u Bugojnu: „Dragane, Milorade, Bakire, imamo plan i za vas“, rekao je a zatim izvadio policijske lisice i teatralno ih podigao visoko. Vjerovatno mu je lisice dao otac, penzionisani srbijanski žandar. Nakon toga je istupio Zukan Helez na istom skupu SDP-a i zaprijetio hapšenjem: „Ja poručujem predsjedniku (Nikšiću) ako mi daju tu zadaću Zukan Helez će to uraditi (hapsiti)…. Nisam ja zaboravio žutu bradu… Vratit ćemo ti Bakire, nećeš se sakriti, siguran budi.“ Šta će Zukan vratiti nije jasno, ali ga Bakir nije hapsio kad se mlatio po bugojanskim birtijama o čemu svjedoče snimci po You tubeu.
Konačno, za riječ se ovih dana javio i Elmedin Konaković i Bakiru Izetbegoviću zaprijetio hapšenjem.

Kad neko na skupovima stranačke rulje prijeti hapšenjem, uvijek se sjetim devedesetih i Jugoslavije pred raspadom, kad je na onom mitingu u Beogradu milionska masa dirigirano urlala: „Uhapsite Vlasija!“. Sjetim se i Miloševićevog: „Ne čujem dobro!“, kad je rulji najavio pa Azema Vlasija ekspresno uhapsio, osudio i bacio u zatvor. Ja bar nisam čuo da se ni u Africi predizborno prijeti hapšenjem političkih suparnika.

Već odavno je bh. pravosuđe u rukama Dodika i Čovića. Oni su potpuno ovladali Sudom i Tužilaštvom BiH. Vidi se to po hapšenju komandanata Armije RBiH i očiglednim montiranim procesima i presudama.

Organizacija nereda i haosa sve je uspješnija. Na društvenim mrežama imamo i povremene pozive pristalica SDA i DF-a na ulične proteste. Bilo kakvim neredima došlo bi se do krajnjeg cilja ove podle igre: Bošnjaci bi bili žigosani kao nesposobni da se politički organiziraju i da imaju svoju državu. Uz bilo kakav, pa i najmanji unutarbošnjački sukob, podjela Bosne bila bi definitivna. Bošnjaci bi u tom slučaju bili potpuno politički dezintegrisani i nemoćni da promijene stanje u koje su ugurani tuđom voljom i režijama.

Imali smo sudski proces za slučaj smrti Dženana Memića. Gotovo sedam godina je trajala sudska trakavica i ovaj predmet se odavno prelio u politiku, kao i njegovi akteri. Slučaj se morao riješiti za par mjeseci. Ali tamo gdje je bez rješenja, otvoren je prostor za politiku, a tu priliku ovdašnji političari ne propuštaju.

U isto vrijeme, u strašnoj tišini ove nerazumne javnosti suđeni su i osuđivani generali Armije RBiH i komandanti slavnih brigada. Nesretni ljudi su zbog bespravnih presuda umirali od muke. Samo u ovoj godini dvojica, ali bošnjačka pamet je pratila sve drugo osim političke progone tih ljudi.

Bošnjaci ne reagiraju, jer im je važno samo ono što im se u medijima nametne kao problem. Ima li pameti da se ovaj hod po ivici zaustavi? Sumnjam.

U ovoj krizi na sve strane se može čuti i pročitati da Bosna hiljadu godina postoji. Ponavlja se kao refren priča da Bosnu čuva njen nekakav duh, a da je ideja Bosne neuništiva. Daj Bože da je do duha i ideje. Bosne i Hercegovine će biti onoliko koliko Bošnjaci i drugi patrioti budu mudri i odani svojoj državi. Neće Bosne biti onoliko koliko se budu pitale budale ili oni bajagi pametni koji ispunjavaju nečije želje i poslušno rade što im se kaže ili čak misle kako im se naredi.

(Bosnaglobal)