Pismo Durakovića domovini: Ti si Zemlja Bosna; ne maćeha nego Majka svima onima koji imaju toliko ljudskosti da poštuju i vole Majku

(Patria) - I znam i osjećam da svaki tvoj praznik daje puno značenje, gotovo uzvišen smisao pojmu praznik.

Čestitam ti i ovaj praznik – jedan od onih u nizu minulih godina, kada uporno a uzalud upinju se neki da te poriču i obogalje. Oni ne znaju najvažnije o tebi jer u svojoj oholosti, koja je tako mizerna, vjeruju da mogu protiv tebe u čiju mrklu utrobu su pokopani i mnogi što bijahu znatno moćniji a stotinama godina nisu uspijevali da tebe ponište i da te konačno poreknu. Oni, zapravo, u svome političkom bezumlju ne shvaćaju bitne stvari o tebi; u svome političkom sljepilu i etičkoj nakaznosti ne razumijevaju tvoje vrline, vrela s kojih se napaja tvoja čudesna dugovječnost.

Podsjećam ih – na ovaj praznik koji moćno obasjava moj um i moje srce – da si ti dostojanstveno u povijest ispratila moćna carstva koja izgledahu svemoćna i svevremena: tursko carstvo, austrougarsko i još poneku kraljevinu. Sve si ih nadživjela, a kako onda ne bi nadživjela i ove uboge političke patuljke i moralne zlotvore?! Ne tako davno, u fašističkom plamenu koji bijaše zahvatio Evropu, ti ne samo da nisi nestala u ognju rata i u kalu nacionalističkih mržnji nego si upravo tada, u tome ognju, iskovala i ovjerila svoje biće, dostojanstvo i neuništivost. Ovjerila si bosanstvo kao najpouzdaniji zalog svoje budućnosti.

Oni ne shvaćaju najbitniju stvar o tebi:

Živeći u moćnim carstvima i nadživljavajući ih, ti si stasavala kao zemlja, a zemlju je teško uništiti, ako je to uopće moguće. Pri tome si bila majka svim svojim sinovima, narodima – od bogumila do prognanih španskih jevreja i Miloševićevih zločinaca. Nikome maćeha! Imala si mijene kao država, premetnula si preko glave razne nazive i surove nasrtaje, ali – nadživljavajući ih stasavala si stotinama godina kao zemlja. I to je ono što je najvažnije a što neki tvoji nevaljali, zapravo tvoji okrutni sinovi ne
shvaćaju. 

I danas: ti jesi Bosna i Hercegovina, ali si i mnogo više od toga – ti si Zemlja Bosna; ne maćeha nego Majka svima onima koji imaju toliko ljudskosti da poštuju i vole Majku.

Ponosim se tobom takvom kakva si bila i kakva jesi, u čvrstoj vjeri da ćeš takva i ostati. A presretan bih bio kada bih znao da ti možeš isto to za mene kazati.

Tvoj Esad Duraković

Pismo akademika napisano je 25. novembra 2020. Zbog spesicifčnosti i težine situacije u BiH trenutno, Patria ponovno objavljuje pismo, koje vrijedi pročitati više puta.