Šta govori optužnica protiv Kisić i Omerhodžić: Pravosuđe se dobro štiti dok kuka na pritisak, kada će odgovarati za propale montirane optužnice!?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv advokatice Nine Kisić i službenice SIPA-e Dženane Omerhodžić. Vijest je to koju je prvo objavio RTRS. Logično, jer se Kisić i Omerhodžić terete za krivično djelo "Lažno prijavljivanje", i to na štetu tužioca državnog tužilaštva i jednog pripadnika SIPA-e.

RTRS je objavio da su optužene za navedeno krivično djelo na štetu tužioca Miroslava Janjića i šefa Odsjeka SIPA-e Novaka Mijovića, a kako bi se diskreditirali u predmetu koji se odnosi na ratne zločine nad Srbima.

Navodno je riječ o predmetu koji se odnosi i na komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) Nasera Orića. Špekuliše se da su Kisić i Omerhodžić pisale anonimne lažne krivične prijave protiv Janjića i Mijovića zbog navodnog mita.

I sada, nakon što sam sažela vijest koja je objavljena još jučer, nameće se pravo pitanje. Imaju li pravo nosioci pravosudnih funkcija na svakodnevnu 'kuknjavu' kako je pritisak na njih neizdrživ, ako uzmemo u obzir da npr. niko nije potegao pitanje odgovornosti tužioca, pa ako ćemo pravo i tog baš Janjića za propale slučajeve na Sudu BiH. 

Konkretno evo za Nasera Orića. Montirane optužnice, politički obojene ne mogu drugačije okončati na Sudu BiH nego oslobađajućim presudama. No, RTRS i slični mediji takav će sud nazvati 'muslimanskim'. Nije im prvi put, a ni posljednji. Upravo će i Janjić nakon konačne oslobađajuće presude za Orića kazati:

“Da bih bio na izricanju, morala bi biti izrečena presuda. Da bi presuda bila izrečena, morao bi postojati sud. Da bi sud bio Sud BiH, u sudnici bi trebali biti i Srbi”, kazao je Janjić za BIRN BiH nakon presude.

Ovakvu reakciju su istog dana osudili iz Državnog tužilaštva, gdje su rekli da “izrečeni stav tužioca Janjića nije stav Tužilaštva BiH”. Ali, Janjić i dalje radi u Tužilaštvu BiH, ako je kažnjen, to je bilo simbolično, novčano. 

A, ko će vratiti dostojanstvo, zdravlje, novac, lažno optuženima, koji su godinama mrcvarili se po sudovima. Isti taj Orić, kojem se suprotno osnovnom postulatu prava – sudilo dva puta za isto djelo. Jednom u Hagu, jednom u BiH. Oba je puta oslobođen.

Odbrana Orića je utvrdila da su brojni navodni svjedoci saslušavani u Srbiji i pod prisilom davali iskaze. U isto vrijeme saznalo se da je jedini preostali svjedok na koji se oslanja optužnica saslušavan u Srbiji, pa je sasvim opravdana sumnja u njegovu vjerodostojnost. 

Taj navodno ključni svjedok dao je tri potpuno različita iskaza. Ono što dodatno baca sumnju na takvo svjedočenje, je da on o događajima iz optužnice govori tek u zadnjem iskazu koji je dao u augustu 2015. godine. Prije toga, Zalazje nije ni spomenuo. 

No, to je sve daleko iza nas. Ali Srbiji i srpskom lobiju u pravosuđu u BiH ne odgovara ‘oslobođen Orić’. Sada, izvjesno pokušavaju podizanjem optužnice za Kisić i Omerhodžić stvoriti alibi za Janjića, a ne bi li dokazali svoju premisu o 'muslimanskom sudu'!

U javnosti je ostala dobro zapamćena priča o prijetnjama tužiocu Miroslavu Janjiću. Nažalost, tada su mnogi mediji u svom izvještavanju propustili izvijestiti da je taj isti čovjek prijetnje uputio i Naseru Oriću i njegovoj advokatici Lejli Čović. Tužilac Janjić zna jako dobro o kojoj osobi je riječ. 

Prijetnje tužiocu Janjiću, ali i Oriću i njegovoj advokatici, uputio je Samir Avdić, nekadašnji "ključni svjedok" tužioca Janjića protiv Nasera Orića. U prijetnjama koje je Patria imala priliku vidjeti, Avdić jasno navodi da se on i tužilac Janjić dobro poznaju. Sastajali su se u Beogradu kada je Avdić pripreman da svjedoči protiv Orića. Naravno, VSTV ovo nikada nije ispitao niti sankcionirao. 

A, zapravo optužnica protiv Kisić i Omerhodžić samo je još jedan znak da Srbija, jednako kao i u aktuelnom slučaju Dobrovoljačka, neće odustati od progona Orića, ali i svih drugih pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH (sjetimo se Edina Vranja, Osmana Osmanovića, Huseina Mujanovića…) ne bi li ostvarili historijski revizionizam. U tome im dobrano pomažu pravosuđe BiH, kao i Revidirana državna strategija za procesuiranje ratnih zločina, ali i veleizdajnički Ugovor o izručenju između Srbije i BiH gdje su zaštitili ratne zločince i Srbiju.

Sada im je preostalo isključivo da procesuiraju pripadnike Armije RBiH, a što se svakodnevno i dokazuje, a koje nema niko zaštiti, kako sebe štite tužioci, sudije trčeći po ambasadama svijeta i žaleći se na pritiske.