NOVO POMJERANJE SUĐENJA Podizanjem optužnice za Dobrovoljačku postignut cilj: Mrcvarenje državnog vrha za historijski revizionizam na djelu!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

U Dobrovoljačkoj ništa novo. Danas nova /stara vijest, suđenje je odgođeno zbog hospitalizacije jednog od osumnjičenih, a svjedok kojem Tužilaštvo sa sigurnošću ne zna prezime (što samo po sebi govori o kvalitetu optužnice) morat će čekati novi termin za svjedočenje. 

I već i prije samog početka procesa sve je onako kako smo na vrijeme upozoravali. Lakrdija u režiji Tužilaštva, Suda BiH i VSTV-a kulminira na samom početku. No, cilj srpsko-četničke politike je ispunjen.

Podizanjem optužnice došli smo na priču – svi su činili zločine, i svaka žrtva je žrtva, a tek historijski revizionizam na djelu moći ćemo pratiti godinama. Jer potpuno je prirodno da ovaj proces traje godinama, a to je izgleda i bio cilj.

Jer, kako drugačije objasniti da je tek nakon 30 godina istrage podignuta optužnica za najviše dužnosnike političkog, vojnog i policijskog vrha RBiH. Sada srbijanski i srpski mediji imaju o čemu pisati, govoriti, u historiji će ostati zabilježeno da je država koju su branili i tužila svoje građane jer su je branili. Nadam se da Ukrajinci ne prate pomno dešavanja u BiH.

No, da neko ne pomisli kako, ne daj Bože, opravdavam ratni zločin, valja napomenuti da je slučaj Dobrovoljačka visoko iznad te kategorije. Svi koji su bili u Sarajevu tog maja 1992. godine mogu svjedočiti kako se to grad odbranio, ali isto tako pametni su svjesni šta ova optužnica znači za Srbiju, ali i Republiku Srpsku. 

Slučaj koji je uznemirio javnost BiH jedan je od onih koji su pokrenuli tužioci pod kontrolom Srbije i Republike Srpske.  Optužnica pisana ekavicom, prethodni prigovori odbijeni iako je jasno Hag utvrdio da je kolona bivše JNA koja se kretala Dobrovoljačkom bila legitiman vojni cilj.

I sudovi u Londonu i Beču su dali svoju ocjenu, ali nedovoljno da pravosuđe BiH postupi ispravno i u skladu s pravnim normama.

Zamislite sada će tužilac Mladen Vukojičić dokazivati da kolona nije bila legitiman vojni cilj, i da Alija Izetbegović 2. i 3. maja nije bio zarobljenik, već da je na aerodromu u Sarajevu zaštićen te sklonjen u Lukavicu!?

Odmah po prestanku agresije na Bosnu i Hercegovinu, MUP Republike Srpske će 29. maja 1996. godine podnijeti Osnovnom javnom tužilaštvu Sarajevo krivičnu prijavu protiv većeg broja osoba zbog sumnje da su, tokom napada na konvoj JNA u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992, počinile krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja.

Dopuna prijave je stigla 27. aprila 2005. godine, a petnaestak dana kasnije Tužilaštvo Bosne i Hercegovine preuzima predmet od pravosuđa Republike Srpske. Godinu i po kasnije, u oktobru 2006, tokom mandata Marinka Jurčevića, Tužilaštvo BiH donosi naredbu o provođenju istrage protiv 14 osoba. Na čelu je Ejup Ganić, a onda slijede Zaim Backović, Hasan Efendić, Jovan Divjak, Jusuf Pušina, Fikret Muslimović, Dževad Topić, Dragan Vikić, Jovica Berović, Rešad Jusupović, Emin Švrakić, Damir Došan, Jusuf Kecman i Ibrahim Hodžić. Među osumnjičenima nije bilo Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića. Šest godina je međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Jude Romano istraživao slučaj, da bi 18. januara 2012. donio naredbu o obustavi istrage protiv svih 14 osumnjičenih zbog nedostatka dokaza. 

I ni to nije bilo dovoljno.

Politika je nastavila insistirati, sve dok se posredstvom vještačenja nisu dosjetili govoriti o novim dokazima – Alija nije bio zarobljen! 

Istraga je 2018. nastavljena zbog sumnje da je počinjen ratni zločin, a tom odlukom tužilaštva stavljena je van snage ranija naredba o obustavljanju istrage, donijeta sredinom januara 2012. godine.

Optuženima, koji su mahom u trećoj životnoj dobi ostaje da nevinost dokazuju godinama i pokažu da u agresiji nisu bili svi isti. 

Jer, Tužilaštvo BiH je odlučilo da optuži kompletan tadašnji državni vrh koji je danas živ, i bez obzira na ishod krajnje odluke cilj su ispunili. Pokazuju nam da su isti i oni koji su se branili i ovi drugi koji su napadali. Sada po uzusima Tužilaštva i Suda BIH oni koji su se branili ‘griju’ klupe sudnica, a napadači slobodno šetaju Srbijom (primjer Savčića optuženog za genocid) ili, pak, žrtve čekaju pravdu – primjer opsade Sarajeva, gdje tužioci nisu tako zainteresirani za rad!