Bosna u ukrajinskom kontekstu

Piše: Muharem Cero

Gotovo neprimijećeno, ali svakako bez bilo kakve reakcije, izmaklo je očitovanje Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova, na set zaključaka NSRS u procesu, kako je to javnosti prineseno, ostvarivanja državne samostalnosti entiteta RS 'u okviru Dejtonske BiH'.

Zaharova je izgovorila porukom da su reakcije iz BiH suvišne i nepotrebne 'jer nam se valja priviknuti na novu stvarnost'.

Uslijedila su događanja u Ukrajini. Istovremeno je ostvarivanje 'nove stvarnosti u BiH' dobilo svoj intenzitet ali i novu političku oblandu. Ta stvarnost je prinošena očitovanjem da namjere secesije nisu ništa drugo nego kleveta bez pokrića.

Identičan stav o odricanju namjere secesije RS-a je izgovoren i jučer u dijalogu sa njemačkom ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock. Ne trepnuvši Dodik je ponovo krenuo putem obmane međunarodne zajednice.

Očitovanje na ukrajinske događaje zaključkom Savjeta za nacionalnu sigurnost Aleksandar Vučić je na novinarsko propitivanje, u trenutku zanosa i manjka kontrole, obrazložio također neprimijećenim izričajem, ovoga puta na latinskom 'quod licet Iovi, non licet bovi' (Što dolikuje Jupiteru ne priliči volu).

Novinarski upit na sadržinu Pitijski sročenog zaključka-stava o nedostatku jasnog određenja spram ruske agresije na suverenu državu Ukrajinu Vučić obrazlaže latinskom sentencom iz koje se lako iščitava opravdanje Rusije, ali iz strateško taktičkih razloga vo iz sentence to ne može sebi dozvoliti reći.

Jučerašnja posjeta predsjednice RS-a Cvijanović i susret sa ministrom vanjskih poslova Srbije Nikolom Selakovićem u zajedničkoj izjavi nedvojbeno potvrđuje nužnost usklađivanja vanjske politike i sigurnosti Republike Srbije i bh. entiteta RS.

Valja nam se ponovo vratiti na Dodikove riječi ministrici Baerbock kojima kategorički odbija namjere secesije opravdavajući antiustavno djelovanje tek borbom za navodnu ustavnu poziciju RS-a u okviru BiH koja je u Dodikovoj agendi tek i samo ona i onakva koja je zamišljena štapskim projektom sastavljene države.

Projekat sastavljene države naravno nije trenutna secesija, nego fazno rastakanje bh. državnosti promjenom ustavno-pravnog karaktera BiH i dovođenja entiteta RS u poželjnu i ciljanu mogućnost disolucije. Zna Dodik da je secesija opasna politička avantura i da je to uzaludan pokušaj te stoga u nešto kompleksnijem projektu stremi i pokušava disolutivnim procesom stići istom cilju. U ovom trenutku njegovi zaključci , oni sa odgođenim dejstvom, i ona dva već u toku (Agencija za lijekove i Zakon o imovini) jesu upravo onakvi kojima stječe poziciju za sljedujuće disolutivne radnje.

Ukrajinski kontekst u širem geopolitičkom diskursu može zahvatiti i bh. državnost, on ne bi bio vojni i jednostarno secesionistički, on bi ubrzao donošenje zakona iz spornih zaključaka NSRS-a, a poslije čega bi pozivanjem prava na samoodređenje bio i efektuiran čin disolucije.

Cijela ova agenda je smještena u projekat samostalnog RS-a u okvir Dejtonske BiH i ona teži ostvarivanju ciljeva po riječima Zaharove na privikavanje i prihvaćanje promijenjene stvarnosti u BiH.

Imaju li za ovaj scenarij Bosanci svoga Jupitera?