PARLAMENT ZALEDILI, KESU ODRIJEŠILI Ovdje se životari da bi se preživjelo!

Piše: Rasim Belko

U ložionici u kojoj se proteklih 20 godina spaljivao svaki pokušaj napretka naše države ka normalnoj društvenoj zajednici od jučer vladaju zaleđeni uslovi. Ohlađen nam je Državni parlament. Miletov ložač iz neke komisije za nabavke napravio pogrešan tal. Kažu dobavljač lože odustao jer su cijene porasle. Bit će, najavljuju, nove javne nabavke, pa će vrlo moguće grijanje u Parlamentu i institucijama BiH profercerati do augustovske žege. 

Tako će državni službenici i bh. parlamentarci u ohlađenim salama i kancelarijama nastaviti da rade ono što nam rade protekle dvije i po decenije. Poklopilo se da je istog dana kada su toplotni ventili zavrnuti neka druga parlamentarna komisija odriješila državnu kesu pa k’o kakav kum rasipnik počela da dijeli naše pare. 

Nastavljena je tako praksa da se borci za prava naroda i građana nagrađuju i otpremaju u jednodnevnu penziju. Prodanović, Izetbegović, Špirić, Čović, Mektić dobit će po 30 milja maraka da hairli proslave penzionisanje. Nisu oni nešto pohlepni pa su nerado uzeli te novce, jer kažu zakon ih prisiljava na to, po zakonu ne mogu odbiti… Kao da zakone donose i mijenjaju Marsovci, a ne baš oni, državni parlamentarci.

No, i nije to neka para za naše zaštitnike, hajrovali su oni puno više, ali eto da se nađe. Taman da se obiđe koji shoping centar, kupi kakva bundica, jer valja se vratiti u hladne parlamentarne klupe. Dio će dati i kakvoj sirotinji za stipendije, pa eto k’o vele tako će oprati savjest. 

Jer, hajd’ ti objasni nekome ko je 40 godina crnčio u rudniku ili kakvoj metalskoj industriji da je njegov politički zaštitnik u jednom danu dobio 75 njegovih penzija. I to nije najgore. On će biti u penziji na jedan dan, a dobio je penzija koliko će penzionisani radnik dobiti za nešto više od šest godina. Pa će se onda ti zaštitnici naroda vratiti u radni odnos i naplaćivati hiljade maraka za svoj nerad. 

Hajrovali su jučer i parlamentarni veterani, koji po 10, 15 ili 20 godina sjede u najvišem zakonodavnom tijelu. Možeš misliti koliko su oni zaštitili naroda, a hajrovali samo po nekoliko miliona. Talove ne računamo. Ima se, može se. Dok građani sluđeni strahovima od života i rata, hrle na benzinske pumpe ne bi li za koji fening manje nasuli koji litar više, pa se odvezli do tržnog centra da kupe koji kilogram brašna, ulja… oni se rastaljuju kao rukovodstvo italijanske mafije. 

Ovdje se ne živi da bi se živjelo, ovdje se životari i trpi da bi se preživjelo. Modifikovana verzija Makovog zapisa možda i najbolje opisuje u kakvoj državi paradoksa postojimo i opstajemo već dvije i po decenije. I nije ovo prvi put da se od Državnog parlamenta prave maskarade i cirkusi. Jedni ga bojkotuju, drugi bi nešto al’ ne znaju kako, treći gledaju svoja posla, četvrti ga zaledili, a zakoni sakupljaju prašinu. Išli bi u EU, išli bi u NATO, ali nikako da nam se izabrani predstavnici i izaslanici počnu baviti onim za šta ih plaćamo. Jer, kada bi barem 10 posto radili više možda bi im se i oprostilo što nas na naše oči pljačkaju. Odgovornost je napustila političku ludnicu od parlamenta, a strah od kazne i dešavanja naroda je odavno prevaziđena. Jer, dokazali su narodi i građani ove zemlje da ih parlamentarni i ini drugi politički zaštitnici mogu pljačkati i tlačiti koliko hoće, sve će oni to ‘hrabro’ podnijeti i opet iste u oktobarskoj paradi demokratije zaokružiti. Ne možeš ti nas mučiti i pljačkati, koliko mi možemo podnijeti.

Jer, taj istraumirani i osiromašeni narod zabavlja se ozbiljnim političkim igrarijama koje poput sapunice gleda na televiziji, pa se malo nervira, malo svađa s komšilukom. Svega pomalo, samo napretka nikako i nimalo. 

Napredak će za nekoliko mjeseci da nam obećavaju veterani parlamentarizma i penzioneri na dan. Opet će da nam najave kako ćemo zapošljavati stotine hiljada, možda i milione ljudi, zaboravljajući da za koju godinu ovdje neće ni biti radnosposobnih. 

A mi ćemo se baš tamo pred oktobar resetovati ko stari računar. Zaboravit ćemo godine i decenije životne patnje, zaboravit ćemo da su nam isto obećali prije dvije, četiri, šest… i koliko već godina. Bit će koja petobanka, malo kafe i šećera i idemo opet iznova. 

Opet će nam biti preče ono “naši”, opet ćemo se prodati ko jeftine prostitukte, oni će nam opet zasjesti u parlamentarne i druge klupe za uhljebe, opet ćemo im dokazivati svoju izdržljivost u siromaštvu. 

Do oktobra će doći i lož ulje, pa će naši zaštitnici imati toplije i bolje uvjete, možda nas i u uvedu u EU. Šalim se, veće su šanse da nas otmu Marsovci.