POGLED IZ AMERIKE Svijet ima odgovornost da zaštiti Ukrajinu

Piše: Ivana Stradner/AEI

Ruski ambasador u EU je ustvrdio: "Nećemo napasti Ukrajinu ako ne budemo isprovocirani." Zaista, ali je izostavio činjenicu da će Moskva biti ta koja će izvesti provokaciju. Nakon što je Vladimir Putin priznao Donjeck i Lugansk, naredio je trupama na istoku Ukrajine da "obavljaju mirovne funkcije". Rusija se sprema da izvede "operaciju lažne zastave" kako bi opravdala svoju agresiju pod okriljem "humanitarne pomoći".

Prošle sedmice rusko Ministarstvo odbrane objavilo je da je Moskva počela vraćati trupe u svoje baze nakon vojnih vježbi. Ali olakšanje je kratko trajalo: istog dana, predsjednik Vladimir Putin se uznemirio bez dokaza da situacija u istočnom Donbasu u Ukrajini izgleda kao „genocid“. Ruski mediji su stali u red, najavljujući pripremu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za "masakr Rusa". Sve ovo je u skladu s američkim obavještajnim službama koje sugeriraju plan Kremlja da objavi lažni video koji prikazuje lažni ukrajinski napad kao izgovor za invaziju.

Slično Hitlerovim lažnim tvrdnjama o napadima na etničke Nijemce u Poljskoj prije njegove invazije 1939. godine, Putin je napravio veliku pažnju zbog navodnog progona etničkih Rusa u Ukrajini. Ali činjenice su nebitne; Putin će tražiti pravo da štiti Ruse gdje god da se nađu. Kako je naglasio ruski ambasador u EU , Moskva ima pravo da pokrene „kontranapad“ ako mora da zaštiti ruske građane koji žive na istoku Ukrajine.

Koja su to prava, osim Putinovog ponovnog zamišljanja Ruske imperije? Vjerovatno opravdanje će doći pod krinkom odgovornosti za zaštitu (R2P). R2P norma je uspostavljena u UN-u 2005. godine nakon što međunarodna zajednica nije uspjela adekvatno odgovoriti na zločine u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. Njegovi hvale vrijedni ciljevi uključuju osiguranje da svi ljudi imaju temeljno pravo da budu zaštićeni od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.

U prošlim godinama, Putin je bio skeptičan prema konceptu „humanitarne intervencije“, posebno nakon NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. On je tu akciju označio kao "nezakonitu" jer je poduzeta bez saglasnosti Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Toliko sumnje je bilo u vezi sa pojmom R2P, da je po sticanju moći odobrio „ Koncept vanjske politike “ tvrdeći da „pokušaji da se u međunarodni govor uvedu pojmovi kao što su 'humanitarna intervencija' i 'ograničeni suverenitet' kako bi se opravdale jednostrane akcije moći koje zaobilaze Vijeće sigurnosti UN-a nisu prihvatljive.”

U prvom Putinovom govoru u Državnoj Dumi 2000. godine, on je kritikovao vojne operacije nakon hladnog rata koje su se izvodile pod maskom „humanitarne intervencije“.

Ali to je bilo tada, a ovo je sada. Foksibilni Vladimir Putin kasnije je podržao doktrinu R2P, vjerovatno se složivši s masom jer je vjerovao da može spriječiti zapadne intervencije putem ruskog veta u Vijeću sigurnosti UN-a.

R2P je očigledno bio namijenjen samo Moskvi, a Putin je brzo iskoristio tu ideju.

Rusija je 2008. opravdala svoju invaziju na Gruziju na osnovu odgovornosti Moskve da zaštiti ruske državljane jer je Gruzija navodno počinila genocid u Južnoj Osetiji. Rusija je 2014. ponovo koristila sličnu logiku za svoju intervenciju u Ukrajini, koju je Vladimir Putin opisao kao "humanitarnu misiju". Sličnu retoriku koristio je i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov: “Ovdje govorimo o zaštiti naših građana i sunarodnika, o zaštiti najosnovnijih ljudskih prava”.

Premotajmo naprijed do danas, a Rusija priprema sličnu predstavu u Ukrajini. Uz nalet diplomatskih sastanaka koje Rusija koristi da odvrati i ponizi svoje kolege, Putin bi mogao tvrditi da je pokušao sve diplomatske načine.

Nominalno, Rusija ne može pribjeći upotrebi sile bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a ili opravdanja pod "samoodbranom". Ali „zaštita ruskih građana“ i njihovih ljudskih prava može pružiti upravo ono što je potrebno za pokretanje napada.

Posao i Ukrajine i njenih zapadnih pristalica je da uskrate Moskvi izgovor koji joj je potreban. Bidenova administracija i britanski premijer Boris Johnson bili su agresivni u prozivanju ruskih zavjera i planova. Ali predstoji još pokušaja "lažne zastave". I zaista postoji R2P — odgovornost za zaštitu: Svijet ima odgovornost da zaštiti suverenu državu od ničim izazvane agresije, a Ukrajina ima odgovornost da zaštiti svoj narod. Rusija ne smije ponovo ismijavati međunarodni sistem".