EU sankcioniše Poljsku, a ne(će) i Dodika, pomaže samo snažan odgovor iz BiH

Piše: Ernad Metaj

Jedno od glavnih oruđa EU za ostvarenje njenih interesa jesu sankcije. Za sada one još nisu odgovor na ucjenjivačku i destabilizirajuću politiku Milorada Dodika. Za razliku od BiH, EU ima znatno čvršći stav prema Poljskoj koja je ovih dana odbila da plaća million eura dnevno za sankcije po presudi Evropskog suda u Strazburu, a vezano za sporne reforme u pravosuđu kojima se domaće pravosuđe postavlja iznad zajedničkog.

Drama između EU i Poljske traje od 2015. godine, a tačku ključanja dostigla je 7. oktobra 2021. kada je i presudom Ustavnog suda Poljske konačno odbačeno miješanje EU u domaće pravosuđe. Evropska unija može Poljskoj uskratiti pomoć i pozajmice od 36 milijardi eura potrebne za prevazilaženje posljedica pandemije. Interesantno je da su sankcije uvedene iako postoji značajna mogućnost daljnjeg cijepanja EU tako što bi Poljska slijedila primjer Velike Britanije.

Uvođenje sankcija protiv neodgovornih političara u BiH po EU bi imalo daleko manje posljedice, ali se taj korak već duže vrijeme odgađa. EU je još 21. marta 2011. godine usvojila okvir koji bi omogućio uvođenje restriktivnih mjera protiv određenih fizičkih i pravnih lica čije aktivnosti narušavaju suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Iz dokumenta koji je u Sarajevu tokom pregovora o Izbornom zakonu BiH sa sobom nosila šefica odjela za Europu pri vanjskopolitičkoj službi EU Angelina Eichhorst moglo bi se zaključiti da se i dalje prednost daje razgovorima nego sankcijama. Pri tome i taj dokument, kao i uvođenje sankcija treba posmatrati kao nešto o čemu će se sigurno još raspravljati u evropskim institucijama.

Prva prilika mogla bi biti 15. novembra za kada je planiran redovni sastanak ministara vanjskih poslova članica EU koji će biti posvećen zapadnom Balkanu. Navodno, Njemačka bi željela da poseban fokus bude stavljen na stanje u BiH.

Ono što je važno napomenuti je činjenica da se u EU prije donošenja odluke o sankcijama u pravilu ne komentarišu razgovori na tu temu. Za EU to su povjerljivi razgovori, a u javnost se izlazi tek nakon donošenja odluke. Prije posljednjih razgovora o BiH osam evropskih parlamentaraca je javno zatražilo da se RS-u uvedu sankcije, što jasno ukazuje da će razgovora još biti. Pokušaj Dodika da zajedno s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem omalovaži podnositelje inicijative nadilazi činjenica da oni dolaze iz stranaka koje čine ubjedljivu većinu u Evropskom parlamentu. U pravilu sankcije se donose jednoglasno, što je motiviralo Dodika da uvjeren u podršku desničarskih režima u EU ustvrdi kako sankcija neće biti, ali postoje i pravila prema kojima se odluka može donijeti i kvalifikovanom većinom u Savjetu EU.

Da Dodik ipak nije bez briga, pokazuje i odlazak Željke Cvijanović u SAD gdje bi uz podršku lobista uvjeravala kongresmene, pa ako uspije i zamjenika pomoćnika državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja State departmenta Gabriela Escobara koji je sankcije SAD-a već najavio da one nisu sada potrebne. Ono što može da brine rukovodstvo RS-a je da uprkos neodlučnosti EU, od dolaska novog američkog predsjednika Joea Bidena postoji povećan nivo koordinacije, konsultacija i angažovanja između Evropske unije i SAD uopšte, po brojnim pitanjima spoljne i bezbjednosne politike, uključujući različite režime sankcija.

Činjenica je da još od 2007. godine, od odbijanja korištenja bonskih ovlasti za disciplinovanje Dodika koji se bunio protiv dopune zakona o Vijeću ministara BiH, EU kroz prste gleda na ucjene iz RS-a. Od tada se pokazalo da sa puno priče o evropskim integracijama konstantno slabi država BiH. EU nije pokazala korektnost i konkretnost u približavanju Zapadnog Balkana EU za što je ceh platila vlada Zorana Zaeva u Sjevernoj Makedoniji koja je najbolji primjer da poslušnost nije jedini recept za podršku i razumijevanje EU.

Zato je važno da ovog puta osim Milorada Dodika EU dobije i poneku pljusku iz ostatka BiH koji uz to ozbiljno mora poraditi na vlastitom lobiranju ne oslanjajući se isključivo na nadu da niko neće dozvoliti novi rat. Ako sankcije EU koje su znatno učinkovitije izostanu, a s njima se bar kako sada izgleda neće žuriti, secesionističke snage će se dodatno razgoropaditi. Zato će sviđalo se to nama ili ne i dalje jednu od ključnih uloga u smirivanju Dodika imati vlast u Srbiji kojoj EU sasvim sigurno čini ustupke. Kuda će nas to odvesti ne zavisi samo od EU već i snage onih koji su oponenti Dodiku i snagama koje bi dalje dijelile BiH. Ne smije se zaboraviti poruka koju su predstavnici međunarodne zajednice poslali predsjedniku SDP-a da ljudi u BiH još uvijek glasaju za one koji nisu ništa dobro donijeli BiH.