Građani se moraju probuditi i postaviti zahtjev kakvu BiH žele, a ne međunarodna zajednica

Piše: Ernad Metaj 

Mladi, a sve više i stariji, nezaposleni, a sve više i zaposleni odlaze iz BiH. Da se ne lažemo većina njih se nije prepala rata, o njemu se ozbiljnije priča tek unazad mjesec dana, a egzodus je krenuo davno ranije. Ljudi odlaze jer nisu zadovoljni životom, ne vide perspektivu u budućnosti, a kada sve saberemo postali smo taoci vlastitih odluka. Državu su nam ogadili oni koje smo birali na izborima, a birali su ih i oni koji ne glasaju tako da nisu amnestirani.

Ovih dana o građanskom aktivizmu raspisao se psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić. Teško je ne složiti se s njegovom konstatacijom da vanjski faktor može ( i hoće) sačuvati granice BiH, ali ne može urediti državu.

"To je zadatak domaćih politika i građana BiH", napisao je Prohić.

Iz dosadašnje prakse Prohiću je, a i ostalima trebalo biti jasno da vajnski faktor(i) to ne mogu, jer njih isključivo vodi vlastiti interes. Vrijeme je pokazalo da domaće vladajuće stranke neće (možda i ne znaju), pa je jasno da ostaju građani.

Nažalost njihova svijest i spremnost na konkretno djelovanje oslikani su posljednjim protestima pred OHR -om i Ambasadom SAD-a gdje se okupila tek šačica ljudi. Osim malobrojnosti protesti su promašeni i sa aspekta izbora lokacija. Njih je ako istinski želimo promjenu, sada govorimo o F BiH trebalo organizovati na Poljinama, ispred Čovićevog imanja na Radobolji, ispred stanačkih filijala koje imaju presudni uticaj na donošenje odluka.

Ne trebaju njima predstavnici međunarodne zajednice govoriti kakva će biti BiH, taj zahtjev trebaju isporučiti građani. Za to je potrebno promijeniti paradigmu koja sputava građanski aktivizam jer je njegova snaga trenutno hipotetička čime se vladajućim elitama omogućava da još uvijek imaju efektivnu snagu.

"Prvo je nužno to osvijestiti, a onda artikulirati nezadovoljstvo u društveni projekat da bi se zaustavili retrogradni i destruktivni prrojekti koji su već na sceni", smatra Prohić.

Prema njegovom mišljenju dobitna kombinacija je “pokret plus politika”. U prevodu, predvođeni intelektualcima građani bi formirali pokret koji bi izabrao svog političkog favorita i s njim napravio “javni ugovor” koji će predviđati reforme, ali i kontrolu njihove realizacije.

Prohićeva ideja nije za odbaciti, prvenstveno jer angažira građane da se konačno efektivno brinu o svojoj sudbini s tim da u startu može imati prepreku u vidu da se želi favorizirati isključivo jedna politička opcija.

U tom pogledu mogla bi se otvoriti rasprava o krajnjoj implementaciji. Ukoliko bi građani pokazali da mogu imati efektivnu snagu moglo bi se raditi i na tome da se izvrši pritisak na što više političkih opcija da shvate neophodnost korigovanja vlastitih politika ostavljajući ipak prostor građanima da imaju mogućnost izbora.

U tom pravcu za početak bi se mogli složiti sa stavom dugogodišnjeg novinara i društvenog radnika Konstantina Jovanovića da nas bude što više koji će političarima poslati poruku da nas prestanu ubjeđivati kako ne možemo zajedno iako je to jedino naše normalno stanje. Vrijeme je da se za početak prvo spoji ljudskost koja postoji s obje strane entitetske granice. Tačno je Jovanović konstatovao da nikome osim kriminalcima i ljudima na vlasti nije “potaman” u ovakvoj BiH.

Etnonacionalizam nam nakon trideset godina nije donio ništa dobro i opet nam kao budućnost samo nudi sukobe i rat. Oni se mogu spriječiti samo ako se pokaže da postoji većina ljudi koja ne želi opet žrtvovati svoju djecu za interese koji se ne ogledaju u stvaranju boljeg društvenog standarda kroz povećanje plaća, zaštitu domaće proizvodnje, kvalitetnije zdravstvo i obrazovanje. BiH je potreban pokret u kojem će svako moći biti šta želi,  Srbin, Hrvat, Bošnjak, Rom, Albanac, svemirac, ali će prije toga biti čovjek koji želi državu u kojoj će moći da živi od svoje plate, ili penzije. Praksa prema kojoj je Bosancima i Hercegovcima dobro i samo van njihove domovine mora prestati.  U tom pogledu smo već ranije pisali kako ohrabruje da se u RS-u formira Pokret za državu, s tim da ni jedna ideja te vrste ipak ne smije ostati ograničena samo na jedan dio BiH.

Državne granice jesu važne, ali jednako je važno i kakva će ta država biti, odnosno koliko će ona ići za autentičnim interesima i potrebama građana.