Dodik se može zaustaviti u NSRS, primjeniti recept kod uvođenja akciza

Piše: E. Metaj

Ludilo Milorada Dodika koje ozbiljno prijeti da BiH ponovo povede u ratne sukobe mogu zaustaviti predstavnici međunarodne zajednice. Za to objektivno treba mnogo više od trenutne indolentnosti visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta koji nikako ne komunicira s predstavnicima RS-a.

Ko je dobronamjeran prema BiH i svim njenim građanima svjestan je da se Dodik mora zaustaviti. Najbolji način je poraziti ga u NSRS. Kako se to radi međunarodne diplomate najbolje znaju. Demonstrirali su nam svoje umijeće u Parlamentu BiH kada su zahvaljujući servilnosti pojedinih političara porazili građane namećući im akcize na gorivo.

Potpuno je objektivna procjena potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića da u SNSD-u postoje časni pojedinci koji se duboko u sebi ne slažu s politikom stranačkog predsjednika. To što još uvijek šute ne znači da su se predali, ali im je sasvim sigurno potreban poticaj sa strane da bi učinili snažan iskorak i vratili SNSD na put koji je obećavao da svi ljudi u BiH mogu imati bolju budućnost. 

Matematika je jasna, ako Dodik ne odustane od želje da kroz NSRS, antidejtonski i protivzakonito poništi sve odluke koje je njegova stranka izglasala u Parlamentu BiH treba mu oduzeti dovoljan broj ruku da to ne učini. Možda je to čak i manje „uvjeravanja“ nego za akcize, ipak Dodikova premoć u NSRS nije prevelika. Oduzimanjem moći u NSRS Dodik bi veoma brzo doživio politički kraj, a sve bi opet kao i s akcizama bilo uvijeno u demokratski celofan.

Susret Nebojše Radmanovića kao zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma BiH sa šefom Delegacije EU u BiH Johannom Sattlerom dokaz je da je razgovor moguć. Iako bez puno detalja znakovito je da se osim o trenutnoj krizi vlasti razgovaralo o nastavku reformi. 

Ako žele predstavnici međunarodne zajednice koji su na tenkovima doveli Dodika u vlast, mogu ga s nje maći mnogo jednostavnije. Ljudi poput Radmanovića za razliku od šefa nisu ogrezli u kriminalu i upravo bi to mogao i trebao biti okidač da raskinu saradnju s Dodikom. Poslati u zatvor lopove nije izdaja nacionalnog interesa, bez obzira što je u javnost procurio snimak da je SPC dijelila ordenje mafijašima na Balkanu.

Sigurno je i to da Radmanović i njemu slični ljudi duboko u sebi preziru zločine, ali i da im se teško suprotstaviti, a posebno odvojiti od politike koja je opet krenula tim smjerom. Uz dovoljno podrške takvi ljudi mogli bi postati spremni da se odreknu vlastitog komfora kako bi sačuvali obraz kao što su to uradili tokom najtežih vremena u BiH. Predstavnici međunarodne zajednice mogu dokazati da Dodik nije toliko moćan kao što se na prvi pogled čini, samo je pitanje žele li to. Svojim političkim djelovanjem potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović je pokazao da svi Srbi nisu isti, kao ni svi Bošnjaci, ili Hrvati. Mijatović je nekada bio stranački kolega Radmanovića i ostalih ali je na vrijeme shvatio kuda ide Dodikova politika i imao hrabrosti da se odmakne od nje. Nije kasno ni za Radmanovića, Igora Radojičića i svu finu raju iz SNSD-a da konačno učine isto i da zajedno s Vojinom nastave kao što su bili i počeli.