Članek

Kontinuitet 12. maja: Sam Mladić je '92 govorio 'to je genocid', 30 godina poslije još ne vjeruju!

Hoće li sada prevladati uz razum i moć, jer ko neće milom – hoće silom, pa makar i 30 godina poslije. Žrtve ipak zaslužuju da ih se ne negira i poštuje!

Piše: A. Čorbo-Zećo


„Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je lјudi genocid. Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka koji je čelom polјubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo“, rekao je Ratko Mladić na Skupštini srpskog naroda u BiH, 12. maja 1992. godine.

Danas, 12. maja 29 godina kasnije situacija kao da nije drugačija. I dalje bi, kao što reče zločinac Mladić, neko da sije Srbe, Bošnjake, Hrvate…Iako su upozoreni da će, ono što spremaju, dovesti do genocida, danas zaostaci monstruozne politike divljaštva i ubijanja, slave ratne zločince!

Tako je NSRS usuglasila zaključke kojima se odbacuje  zahtjev visokog predstavnika BiH Valentina Inzka da se vrate  povelje osuđenima za ratne zločine. Tekst su usaglasili i vlast i opozicija, ali šefovi klubova SDS i PDP ih nisu potpisali. 

Sad se vrijedi upitati hoće li Evropa i svijet sada reagirati, kada nisu adekvatno tih ratnih godina. Hoće li predsjednici klubova i lideri stranaka pod evropske sankcije, sada kada su i zvanično priznali da nisu dio civiliziranog svijeta i da slave zločince?

Je li ova simbolika 12. maja slučajna?

Hoćemo li nakon svega konačno dobiti tako potrebni Zakon o zabrani negiranja genocida i je li ovo prekretnica u BiH? Veličanje ratnih zločinaca direktno povređuje i provocira one koji su pretrpjeli posljedice rata te šteti sjećanju na žrtve, to znamo jako dobro, a malo mira u užasu donijela bi odluka o zabrani negiranja genocida. 

Visoki predstavnik Valentin Inzko u pismu upućeno čelnicima nije od entitetskog parlamenta tražio nemoguće, samo zrno ljudskosti i empatije. Nije civilizirano nagraditi Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Biljanu Plavšić, čiji su postupci tokom rata „šokirali svijet i uzrokovali nezamislive ljudske patnje“.

Karadžić, Krajišnik i Plavšić su osuđeni za ratne zločine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

A, još su 12. maja 1992. godine upozoreni – to će biti genocid. Istina je da je Mladić rukovodio svime i njega čeka kazna, ali tog 12. maja 1992. mogla je prevagnuti ljudskost i genocida ne bi bilo. Ali, eto nije. S brda je krenulo ludilo.

Hoće li sada prevladati uz razum i moć, jer ko neće milom – hoće silom, pa makar i 30 godina poslije. Žrtve ipak zaslužuju da ih se ne negira i poštuje!

 

#BiH