(Patria) - Sutra 06.02.2021. godine, subota, navršava se trinaest godina od ubistva Denisa Mrnjavca. Povodom tog dana, na tramvajskom stajalištu „Tehnička škola“ u pravcu prema Ilidži (preko puta Američke ambasade), bit će upriličen skup i položit će se cvijeće ispred fotografije Denisa Mrnjavca.
Podsjećanja radi, Denis Mrnjavac bio je dječak, srednjoškolac od 16.godina koji je, na povratku iz škole kući, brutalno pretučen u prepunom tramvaju, prilikom čega su mu nanesene teške tjelesne povrede od kojih je 06.02.2008.godine i preminuo. Denis je postao sinonim za nasilje nad djecom.
I nakon trinaest godina ništa se ne poduzima da bi se stalo u kraj nasilju koje je postalo svakodnevnica na ulicama našeg grada i države. Nasilje nema naciju, nema vjeru i nema religiju. Nasilje nema dob, godine, spol, ni svrhu, niti cilj! Nasilje postaje broj, odupire se razumijevanju i zdravom razumu, ne suzbija se represijom, a i čini se da i društvo, posebno vlast, potpuno zaboravlja
da je odgovornost za nasilje upravo na njemu.
Nasilje je svrha samo sebi i ima samo posljedice, krv, bol i duboku tragediju i patnju. Nažalost, nasilju, čini se, nema ni kraja... Svaki dan, u svim dijelovima našeg grada i naše zemlje neki mladi ljudi i životi bivaju ugroženi i ugašeni kao rezultat nekog „novog -starog“ nasilja.
I nakon trinaest godina podnošenja inicijativa i usmenih obećanja vlasti, nismo uspjeli realizovati ideju da se obližnji park napravi kao spomen trg, mjesto na kom bi se odala počast našem Denisu, kao i svim žrtvama poslijeratnog nasilja nad djecom i mladima. Taj trg imao bi svrhu stalne opomene da se na nasilje treba reagovati, da svi izgubljeni mladi životi na ulicama našeg Grada nisu i neće biti zaboravljeni!
Nažalost, na nasilje reagujemo tek kad se dogodi, kad pokaže svoje ružno lice i kad čujemo za jos jednu novu žrtvu. Tada se ponovo zabrinemo, pričamo o preventivi, o reagiranju, knjiškim i akademskim floskulama i sve se vrlo brzo zaboravi da bi nas novi nasilni čin trgnuo iz uronjenosti u svakodnevicu i pokazao nam da ništa od onoga što smo pričali nema smisla ako se konačno i
odlučno nešto i ne poduzme.
Borba protiv nasilja počinje u porodici, nastavlja se u vrtiću i školi, traje kroz cijeli život i nikada ne prestaje. Borba protiv nasilja je dužnost države, društva, vlasti, porodice, škola, a to je ujedno i najveća dužnost svakog pojedinca! Niko nije pošteđen, niko nije siguran i niko nije imun na nasilje! Samo je pitanje vremena, prilike i okolnosti. Nasilnici su među nama – oni čekaju", saopćeno je.