Izolirani od razuma, udruženi protiv života

Piše Rasim BELKO

“Dakle, molim vas sasvim egzaktno, dajte nam podršku da kupimo aparate koji su neophodni, i to nam dajte podršku odmah danas, sutra će biti kasno”.

Ko se ne sjeća, ovo je rečenica Sebije Izetbegović, generalne direktorice Kliničkog centra u Sarajevu izrečena na sastanku u Vladi Federacije BiH 16. marta.

A ono Sebijino “danas” je došlo, prošlo, došlo je i prošlo sutra, mjesec, dva… Evo nas skoro pet mjeseci nakon tog sastanka i ove žestoke poruke direktorice KCUS-a. Uputila ju je tadašnjem direktoru Agencije za javne nabavke Đenanu Salčinu, kako bi ga natjerala da im da izun za nabavke opreme po principu “bez zakona”.

Pet mjeseci poslije o nabavkama i opremi sve se manje govori. Imamo je na pretek, zamandaljenu u kojekakvim magacinima. Onu koja je kupljena sredstvima FUCZ, pa izazvala aferu “respirator”, imamo opremu koju smo dobili, ali ju je politika zarobila.

Svega ima, a kao da nema. Ono što nam danas fali su doktori, izolatoriji… U trenutku kada su se pojedinci trudili nametnuti i igrati autoriteta na sastanku Vlade FBiH, Bosna i Hercegovina bila je pri dnu ljestvice po broju zaraženih.

Danas smo u krugu država koje se bore da sruše rekorde. I rušimo ih svakodnevno. Pokušali su nas odbraniti pritvorima, obustavom svega. Prividno uspjeli. Srušili ekonomiju, a mi sretni zbog izlaska iz kućnog pritvora vratili se potpuno normalnom životu.

Bila je to nesluteća zamka.

Epidemija koronavirusa vratila se poput bumeranga nedugo nakon ukidanja mjera. Iz dana u dan dizali smo ljestvicu broja oboljelih. A onda je krenula panika. Barem što se tiče Kantona Sarajevo.

Ministar zdravstva Rusmir Mesihović prvo je nestao, pa se skroz povukao. Sebija Izetbegović očistila je KCUS od drugih usluga, te koristeći pandemijsko stanje pretvorila najveću medicinsku ustanovu u jedan omanji izolatorij. Ali, taj izolatorij sve se više punio. I sve je više onih kojima ulazak u Podhrastove biva posljednjim životnim korakom.

U institucijama zdravstvenog i sistema vlasti zavladala je panika. Ciklično se prebacivala odgovornost. Cijenu su plaćali pacijenti.

Nečijom odlukom zatvoren je prvi vanjski izolatorij oformljen na Građevinskom fakultetu. Novac uložen, sve spremno, a onda zatvoreno. Danas, pet mjeseci nakon onih Sebijinih riječi prijeti nam italijanski, španski i ko zna koji kataklizmični scenario.

I opet su majstori manipulacije, stratezi za ništa, takoreći bilmezi na vlasti u potrazi za izolatorijem. Ovaj put riječ je o Studentskom domu Bjelave. Ali, osim najava, priče, obećanja, ništa se još nije desilo.

Objekat imaju, ali sad se krve ko neće preuzeti posao. E tu se zapravo pokazuje koliko je poguban ovaj sistem isturenih centara moći. Zakone imamo i oni definišu ko, šta i kako propisuje i naređuje.

Ali, mani se zakona koje Sebija Izetbegović jednim smiješkom i selamom svom Bakiru obriše ko gumicom. I tu više niko nije u stanju nešto promijeniti.

U situaciji između stranačkog šefa Vlade u Sarajevu, njegove hanume i eskalacije epidemije premijer i Vlada KS odlučuju se na nezakonito i siledžijsko postupanje. Naređuju Općoj bolnici da ona preuzme Bjelave. Svjesni da je Opća bolnica i kadrovski i tehnički znatno limitiranija od KCUS-a i još svjesniji da to ne spada u njihove ovlasti, kantonalni vladari pokazuju otvoreni strah spram direktorice KCUS-a.

A u strahu je standardno imaginarni Vjekoslav Mandić. Otkako su prestale one nepotrebne smijurije sa konferencijama u 12 i 17, čovjek nestao kao donirani respirator. Kada je bilo po 5 i 10 zaraženih držao nam kojekakve lekcije. Danas, kada nam prijeti apokalipsa i kada oboljele brojimo u hiljadama Mandić se zaštekao negdje daleko od virusa, kamera, novinara, pozicije….

Jednostavno je onda zaključiti da Sebija Izetbegović i Vjekoslav Mandić, izolirani od razuma udruženi protiv života spremaju veći pakao od samog COVID-19.

Jer Vjekoslav Mandić je taj koji po slovu zakona može, dapače mora narediti direktorici KCUS-a da ispostavi najveći mogući maksimum u preuzimanju izolatorija na Bjelavama. Isto tako, taj Mandić, ali i Vlada KS u svom domenu, dužni su ostalim zdravstvenim partnerima ispostaviti NAREDBU i NALOG šta i koliko oni u svemu moraju i trebaju učiniti.

Igranje gluhih telefona, prepadanje i ucjenjivanje građana, prebacivanje odgovornosti na masu nije i neće nam donijeti zdravstvenu sigurnost.

Nastave li Vjekoslav, Sebija, Mario i ostali s ovim igrarijama nama ne prijeti nikakav scenario. Mi smo već osuđeni na put ka onome svijetu.

A korona je tu najmanje kriva.