Latić-Hulusić otvoreno Izetbegoviću: Ličite mi na hrđu koja iznutra sve izjede

Piše: Nejra Latić- Hulusić/ thebosniatimes.ba

Bh. režiserka i novinarka Nejra Latić-Hulusić, nakon posljednje afere 'Asim' koja je uzdrmala političku javnost, obratila se prvom čovjeku SDA Bakiru Izetbegoviću u otvorenom pismu na portalu The Bosnia Times. Njeno pismo čitajte u nastavku: 

Ne znam kako da Vas oslovim. Srećom, ne moram Vas osloviti sa “Poštovani članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine” jer to više niste, a dok ste bili iz poštovanja prema svakoj vlati trave ove zemlje, tako sam Vas u razgovoru oslovljavala uvijek, snimali me ili ne.

Ne mogu da prevalim preko jezika ni gospodine Izetbegoviću, jer iz poštovanja prema ljubavi koju je Vaš otac, Predsjednik Izetbegović osjećao prema Bosni, mrzi me osloviti Vas njegovim prezimenom.

Oslovila bih Vas imenom, Bakire, ali ime Vam znači oštar, proučavatelj i ranoranilac. Ne znam kada ustajete, ali sam primjetila da uvijek kasno reagujete na sve. Ne znam šta proučavate ali liderstvo i osnova demokratije su Vas izgleda u nauci zaobišli.

Ni u napadu ludila, a ne u jednoj od najvećih političkih i moralnih kriza koja nam potresa državu i Vašu stranku nakon što je u javnosti svanuo snimak Vaših prvih saradnika koji trguju uticajem i kupuju glasove, ne biste smjeli izgovoriti nešto što piše na knjigama žalbi nemaštovitih ugostitelja: “Kao u restoranu, ako ste zadovoljni, recite svima, ako ste nezadovoljni, recite samo nama. Ako postoji neki problem, onda se prvo čisti unutar kuće”!

Osloviću Vas sa “insanu boje korozije koja razgriza ovu zemlju”. Nemojte mi uzeti za zlo, ali ja Vas tako vidim. I sama sam Vama slične boje, ali sav drugi riđ svijet me podsjeća ili na izlazak ili zalazak sunca, samo kad Vas vidim, ličite mi na hrđu koja iznutra sve izjede.

Pošto nema načina da Vam se saopšti nezadovoljstvo u privatnosti jer ste se vojskom ulizica i kukavica okružili, halalite mi što ne mogu da postupim po ovoj Vašoj ugostiteljskoj doskočici, pa se ipak moram oglasiti javno o svom nezadovoljstvu. Ne znam gdje Vam stoji knjiga žalbi, u kafani stoji iznad šanka, a pošto je ovo država, ne mogu da zamislim gdje bi jedna takva stajala.

Sada je već objelodanjeno na primjeru izbora gradonačelnika Sarajeva, a do sada u više navrata opravdano je posumnjano, barem zadnjih pet godina štimate sebi lokalne, opšte, unutarstranačke izbore te upravne i nadzorne odbore.

S toga, može se slobodno kazati da ste privatizirali ovu zemlju. Pošto ste u više navrata svakog dobronamjernog i zlonamjernog kritičara (očigledno je da niste u stanju da ih razlikujete) Vaše stranke proglasili izdajnikom zemlje i murtedom vjere, meni se čini da Vi ovu zemlju izjednačavate sa svojom strankom. Obzirom da ste na sebe preuzeli vlast više puta, milom, silom, manipulacijom i vesvesama samo Vama znanim – ja Vas smatram onda i odgovornim za knjigu žalbi na ovu državu. Knjiga Vam je prilično prazna jer ste nam je oteli i svako ko se pokuša upisati biva omalovažen i prognan.

Sa žaljenjem bih da tu upišem da sam dvadeset godina nezadovoljna načinom na koji vodite ovu državu. Sedmično nam služite bajate i podgrijane priče o fiktivnim neprijateljima dok nas stvarni poharaše. Ili se predajte ili se odbranite već jednom. Vaš jelovnik je naporan i sastoji se godinama od ustajalih prijetnji koje nam uvozite što iz komšiluka, što od Vaših partnera u vlasti. Dvadeset godina niste uspjeli da izborite mir.

Vješto održavate na tihoj vatri međunacionalne sukobe od kojih nas boli želudac, a Vi i Vaši sljedbenici, te partneri sa druge dvije strane se bogatite i izmišljate poslove u državnim ustanovama koje otkidate od naših džigerica. Ako niste u stanju izboriti se za stabilnu zemlju sve ove godine, priznajte više poraz i odustanite. Pustite da neko drugi proba kuhati. Ne mažite nam više laži na kruhu koji nam bacate u arenu dok se vi zabavljate.

Ne kuhajte nam više čorbu od kostiju onih koje smo izgubili u borbi da biste Vi “sadena” razmještali po praznoj zemlji Vaše uhljebe. Da imate stida legli biste u Potočare i sami sebe zatrpali, ne biste bili posljednji čovjek kojeg tamo dočekamo 11. jula, a prvi kojeg ispratimo uz glasnu dreku sirena iz Vaše pratnje. Svaki put kada Vam se skrene pažnja na lopovluke iz redova na čijem ste Vi čelu, saspete nam niz grlo ovu čorbu da umuknemo. Očistite ovaj Vaš restoran od žohara koji nam sve opoganiše i pojedoše. Ako ne možete izvesti dezinsekciju iz samo Vama poznatih razloga, makar nas nemojte ubjeđivati da su žohari drage baje.

Promijenite ime restorana. Odavno Vaš restoran daje lažnu sliku toga šta se unutra jede. To vam je kao da nazovete ćevabdžinicu “Neretva”.

Čovjek očekuje da unutra pojede pastrmku, a ne ćevap. Nema smisla da se zovete više ni demokratskom ni akcijom. Kako ste Vi počeli sprovoditi demokratiju, većina ovdje ili gladuje ili se iseljava, ne vlada sigurno. Ugušili ste i svaku akciju koja se pokrenula. Od Stranka Demokratske Akcije, vama je ostalo samo Stranka. To napišite na ulazu, da znamo šta očekujemo.

Napunite restoran kulturom, a ne kulturu ugostiteljima. Ne može naopako. Kultura Vam nije “prazna”, kako Vam u stranci misle. Puna je kao šipak Vaših namjesnika koji su spremni svaki svoj kredo prodati za Vašu naklonost. Pod Vašim pokroviteljstvom više ne izlazi skoro pa ni jedan film godišnje, ali zato se premijerno prikazuje sedmično po jedan snimak skandala Vaših sljedbenika, opijenih ili Vama ili Chivasom. Nas trijezne, koji ne dežuramo na koljenima ispred kabineta Vaše stranke da nam neko baci sadaku na maramicu, ubiste psihički, a Boga mi hoće napasti i fizički Vaši ponosni poltroni.

Isti ti poltroni Vas na kafama iza leđa zovu “glupi Bake”. Njima masno plaćate da nam sviraju pogrebni marš u propast. Ne znam kako ne vidite da nije dobra ideja da orkestrom diriguju električari iz smjera jakih struja kojima ste pokupovali diplome sa datumima poput tridesetog februara.

Čast onima koji se razumiju u osigurače na dalekovodima, ali ne mogu oni biti prve violine. Stalno prave kratke spojeve.

A, sada pohvala. Pohvaljujem Vašu upornost da se arogantno oglušite na svaku kritiku, da ne kažem vapaj. Pišem Vam ovim ugostiteljskim rječnikom, jer više ne znam na kojem jeziku da Vam se obratim. Ni slučajno nemojte pomisliti da sam pristala na Vašu metaforu sa početka priče.

Možda se Vi tako osjećate, možda su vas ti Vaši idolopoklonici ubijedili da “Država to – ste Vi!”, a Vi se ubijedili da je sve skupa ugostiteljska radnja. Možda Vam hoće jezik pravo jer se gostite po Bosni kao po restoranu.

Ali, griješite, insanu boje korozije. Bosna i Hercegovina je moja zemlja, ona nije Vaš restoran!

Selam,

Nejra iz kulture