Piše: Rasim Belko
Simbol manipulacije i autokratije nad jednim narodom u demokratskom sistemu. U najkraćem bi se tako mogao nazvati hercegovački “Soko”, poznat i kao Dragan Čović.
Godinama u vlasti, s isturenim a podobnim kadrovima na ključnim nivoima vertikala vlasti u državi Bosni i Hercegovini.
Doživotni lider “stolne” hrvatske stranke - Hrvatske demokratske zajednice. Istina, u toj je zajednici sve manje Hrvata, a demokratije odavno nema.
Ono što Čović ima i što ga još drži na pijedestalu etničkog vođe bosanskohercegovačkih Hrvata su nedorasle vođe ostalih stranaka s predznakom hrvatski.
Čović je stoga u proteklih 10-ak dana vukao poteze u jednom smjeru, osiguravanju uloge doživotnog vođe Hrvata, pa i onda kada Hrvati u ovoj državi budu svedeni na nivo statističke greške.
Hrvatski narodni sabor, nevladino tijelo, koje Čović koristi kao paralelni sistem, a sve u jednom cilju - očuvanje vlasti u svojim rukama.
Ilija Cvitanović, lider HDZ-a 1990. bio je blizu odluke o istupanju iz političkog carstva mostarskog “Sokola”. Ali, za takve odluke potrebna je petlja. Cvitanović očito nije taj kalibar, pa će i u narodnom izbornom ciklusu biti onaj koji viri ispod Čovićevih skuta.
U ojačavanju svoje političke uloge, lider HDZ-a BiH povukao je još jedan potez. Najavio je da će do kraja marta biti dogovoren Izborni zakon. Ili mi ne znamo šta nam sprema sarajevska politička oligarhija ili Čović blefira u namjeri da ubrza proces dobijanja izbornog entiteta za HDZ.
Izborni zakon po njegovom modelu osuđuju skoro svi. Na Čovićevoj strani tumačenja konstituvnosti jedino su još ljubitelji UZP-a u Hrvatskoj i HDZ-u, “Sokolov” interesni partner Mile Dodik i nešto sitnih evropskih diplomata.
Ta ideja u načelu je osuđena na neuspjeh, ali s bošnjačko-bosanskim liderima kakve danas imamo na sceni ništa se ne smije isključiti.
Šta je cilj zajedničkog nastupa i forsiranja UZP-ovog izbornog zakonodavstva?
Dragan Čović je već decenijama matica politike bosanskih Hrvata. Ujedno i najveći problem tih naših Hrvata. Pčela matica drži zajednicu na okupu, a ova hadeze-ovska matica skoro je ispraznila košnicu.
Bio je na najvišim funkcijama u našem političkom sistemu - zamjenik premijera FBiH i ministar finansija i član Predsjedništva BiH. U rukama njegove stranačke mašinerije već 20-ak godina je finansijski sustav Bosne i Hercegovine, a slično je i sa pozicijama ministra pravde na državnom i entitetskom nivou. Predsjednici entiteta FBiH su skoro zagarantovano iz HDZ-a BiH.
Sve to vrijeme, dok je “Soko” i njegova stranačka elita vladala i dok vlada s ključnih pozicija, hrvatsko političko tijelo u Bosni i Herceogovini bilo je sve manje.
Čović je odabrao zapadnu obalu Mostara, Široki Brijeg, Grude i još nekoliko mjesta. Ostatak Hercegovine i Bosne pustio je niz vodu. A niz tu vodu otišli su i Hrvati.
Pojedina hrvatska mjesta danas su jezivo pusta. Hrvatska sela i gradove u Bosni i Hercegovini nije ispraznio rat, niti neka prirodna pojava. Otjerala ih je politika Dragana Čovića, mostarskog “Sokola”.
Svjestan etničkog progona vlastitog naorda, a koji je sam režirao, Čović je očito odlučio osigurati se na vlasti, barem dok je živ. Valjda će se na ahiretu penzionisati.
Hrvata nema, sada su daleko od ognjišta i na njihovu sreću daleko od Čovića. Lider HDZ-a svjestan je da ga od političke provalije dijeli samo kontrola nad nekoliko hrvatskih stranaka udruženih u HNS.
Zna “Soko” da će na svakim narednim izborima imati sve manje glasača. Bez UZP-ovskog Izbornog zakona HDZ-u slijedi odlazak u historiju, jer je skoro sigurno da će druge stranke tada imati opciju da djeluju udruženo, ali u interesu Hrvata u cijeloj BiH, a ne Dragana Čovića.
Bosanskohercegovačkim Hrvatima niko ne treba niti smije dirati pravo na konstitutivnost i biranje svojih predstavnika. To bi bilo kršenje Ustava.
Ali, najvećoj pošasti bh. Hrvata Draganu Čoviću ni pod razno NE SMIJE se dopustiti Izborni zakon kakav traži.
Takav zakon kršenje je evropskih presuda, konvencija i Ustava BiH.
Bilo kakva trgovina iza zatvorenih vrata, kojoj smo nerijetko svjedočili od strane bošnjačko - bosanskih predstavnika, bila bi ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa svih koji žive u ovoj zemlji.
Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Fahrudin Radončić trebaju i moraju pustiti Čovića da nestane s političke scene, baš kao što su iz ove države nestali oni za čije se vitalne interese “Soko” borio.
Svaki drugi dogovor ovoj zemlji će oduzeti narod koji je dio njene historije, njenog habitusa.