Zna li Izetbegović gdje je 'mrska' Republika Srpska?

Piše Rasim Belko

U svrhu dnevno-političkih marifetluka, lider SDA Bakir Izetbegović u januaru ove godine najavio je apelaciju za promjenu imena entiteta Republika Srpska. U datom trenutku političkih neprilika prvom u Bošnjaka trebala je finesa kojom će kupiti vrijeme, a istovremeno pomoći političkom ortaku Miloradu Dodiku, u borbi protiv ono malo unutarentitetskih protivnika.

A na pitanje gdje je ta 'mrska' Republika Srpska, upitani Izetbegović jedino može pokazati preko Trebevića. Kako da predsjednik SDA zna gdje je mrski mu entitet. Na kraju krajeva što bi morao znati.

On je lider Bošnjaka, a takvi su manje više naseljeni u federalne okruge oko Sarajeva, Zenice, Tuzle, nešto malo u Mostaru. Ne zna lider SDA ni kakvi su oni gore u Krajini, ni kod njih odavno nije bio.

Ni pomoću trikova se Izetbegović ne može sjetiti kada je posljednji put bio u Višegradu, Rudom, Vlasenici, Banja Luci, Prijedoru…

Naseljen u općini bitnijoj od 10 drugih, sluđen unutarstranačkim karambolom i kružokom interesnih struja, Izetbegović je odavno zaboravio puteve do povratnika, ono malo Bošnjaka što kosti i zemlju predaka nisu prodali za par desetina kvadrata u Sarajevu i pravo glasa za SDA.

Ti i takvi Bošnjaci, raspamećeni pričama o podjeli države, zabranom da govore svoj jezik, ostavljeni da životare kako bi preživjeli, nemaju pravo glasa u izboru novog direktora KCUS-a, ne biraju upravne i nadzorne odbore, nisu u talu za direktorska mjesta, ne biraju načelnika Centra i ne dolaze u Zetru sa zastavama. Stoga nisu ni bitni pastiru bošnjačkog stada u onom većem entitetu.

Stranka demokratske akcije svojom je politikom Bošnjake u Republici Srpskoj pretvorila u balkanske Kurde. Imaju pasoš, ali su ostavljeni na brisanom prostoru, kao kakav živi zid za iživljavanje politike hegemonije Bakirovog ortaka Milorada, u entitetu kojim vlada vožd jednog naroda.

Istina, priča o lažnoj brizi za povratnike nije počela s Izetbegovićem. Dio je to političkog opusa -  neznanja i principa podjele - koji SDA provodi od postratne 1996. do danas. Dok su Anex 7 dejtonskog Mirovnog sporazuma koristili za političko-kriminalne interese, znali su svakog povratnika u glavu.

Krajem 90-ih godina prošlog i u prvim godinama ovog vijeka broj bošnjačkih zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske bio je skoro na nivou onog konstitutivnog nivoa. Bio je to odraz početnog, moglo bi se reći masovnog povratka Bošnjaka na prijeratna ognjišta. Uslijedio je potom period u kojem su kadrovi Stranke demokratske akcije, pljačkom donacija i stvaranjem zelenih tajkuna bošnjačka sela u Republici Srpskoj ostavili pusta.

Rezultat takve politike je da su danas bošnjački zastupnici u NSRS na nivou slučajnog uzorka, nemoćni da, osim ‘podebljavanja’ svog računa, učine bilo šta i za ono malo povratnika.

Odnos lidera SDA prema Bošnjacima u entitetu Republika Srpska demonstriran je i na sedmom Kongresu ove stranke održanom prije nešto manje od dva mjeseca. Lider SDA Bakir Izetbegović je u govoru i obrazloženju političkih planova SDA povratnike spomenuo u nekoliko popratnih sintagmi.

“Podrška povratku… Istrajati na zahtjevu da Srebrenica dobije poseban status (uz obećanje da će učiniti sve da na Lokalnim izborima 2020. pobijedi kandidat koji ne negira genocid)...zaustavite napade na povratnike i imame”, poruka je novog starog predsjednika SDA iz Sarajevske Zetre.

Teško je očekivati da će ga napadači poslušati i prestati napadati imame i povratnike, a još teže da će SDA raditi na podršci povratku, jer dvije i po decenije poslije rata nema se više ko vraćati.

Ko i kako će izglasati načelnika Srebrenice koji ne negira genocid, kada je u tom gradu sve manje Bošnjaka, a i među one koji su ostali bačena je politička kost zavade.

Bakir Izetbegović bi morao znati da nema Evropske unije, NATO-a, očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta bez Bošnjaka kao konstitutivnog naroda u RS. Ne na papiru, nego na teritoriji. Umjesto minderskih rastaljivanja državne službe i političkih pozicija, mnogo bi korisnije bilo da Izetbegović onog trena kada nekog povratnika ili imama napadnu, sjedne u vozilo i ode ga posjetiti. Tako se Bosna i Hercegovina brani kao cjelina, ako nije kasno.

Umjesto analitičara koji konstatuje posljedice, a trebao bi rješavati uzroke, borba Bakira Izetbegovića i njegove SDA od jučer bi se trebala voditi u Višegradu, Rudom, Vlasenici, Srebrenici, Banja Luci. Osim u slučaju da SDA nema neki drugi, minderskim šapatom skrojeni cilj.