Emmanuel Macron je novi svjetski lider (pourquoi pas?)

Francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio je na svom Twitter profilu da se složio sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom da Iran 'nikada ne bi trebao biti u posjedu nuklearnog oružja'. U istoj objavi kazao je i da su stvoreni uvjeti za susret između Trumpa i njegovog iranskog kolege Hassana Rouhanija.

Uoči početka samita G7, Macron je pokazao veliki interes za masovne požare u brazilskom Amazonu, nazvavši krizu 'globalnom vanrednom situacijom'.

Konfrontirao je izbjegavajućeg brazilskog predsjednika Bolsonara koji poriče da ima udjela u požarima i okrivljuje 'strance' za uplitanje u interne poslove Brazila, vršeći takvu diplomatsku presiju da je ovaj morao poslati trupe da gase razarajući požar Amazona.

Bolsonara, naime, nije zavaralo dječačko lice Macrona pa je, iako negodujući zbog 'uplitanja', postupio po ultimatumu koji je postavio francuski predsjednik – gašenje požara ili blokada trgovinskog sporazuma između EU i Brazila.

Jer, tako to rade pravi lideri – hrabro preuzimaju inicijativu čak i kad postoje otpor i dvojba u vlastitim redovima ili, pak, kod kuće.

A kod kuće Emmanuela Macrona uistinu postoje otpor i dvojba jer Francuska je nacija revolucije, otpora (La Résistance), pa Žuti prsluci već mjesecima kvare san mladom predsjedniku. U stilu pravog demokratskog lidera, on je saslušao građane Francuske o njihovim problemima, skicirao prijedloge i donio odluke, ali ga je spriječio požar katedrale Notre-Dame da ih predoči uzburkanoj naciji.

Svjetski problemi su moji problemi

Međutim, Macronovu pažnju je potom odvukla svjetska politika gdje je sebi za kratko vrijeme pribavio značajnu ulogu koja je već na putu da postane – ključna. U tome mu je pomogao i upravo završeni samit G7 održan na jugu Francuske.

Zadnjih mjeseci Macron je inicirao brojne susrete sa svjetskim liderima poput Vladimira Putina koga je pozvao nekoliko dana prije samita da razgovaraju o nemiloj temi istočne Ukrajine za koju nastoji uvjeriti Rusiju da zaustavi konflikt jer vjeruje da novi ukrajinski predsjednik Zelensky predstavlja novu eru za tu zemlju i može relaksirati odnose između dvije zemlje.

Macron je zasigurno iskoristio i Putinove bliske veze s Iranom da posredno utiče na smanjenje tenzija u Zaljevu, kao i njegov uticaj na sirijskog predsjednika Bashara al-Assada kako bi se zaustavili napadi u sjevernom dijelu Sirije Idlibu.

Nešto ranije, susreti sa srbijanskim predsjednikom Vučićem, japanskim premijerom Shinzo Abeom i drugim državnicima, te kampanje sa Elton Johnom za spas 16 miliona osoba oboljelih od AIDS-a, tuberkuloze i malarije, kao i ona protiv klimatskih promjena, govore u prilog tome da je Macronova agenda prepuna aktuelnih i hroničnih problema svijeta koje je rad da rješava i koji mu donose veliku eksponiranost.

Pružio je ruku podrške i novom britanskom premijeru Borisu Johnsonu kada ga je ovaj posjetio u Parizu, a sve pod svojom omiljenom parolom 'Let's work together' (radimo zajedno), stao je i uz grčkog premijera Mitsotakisa, te novu EU komesarku Ursulu von der Leyen. Sve bi to djelovalo kao uobičajena radna sedmica jednog zapadnog državnika da iz svakog pokreta Emmanuela Macrona ne promaljaju inicijativa, odlučnost, promišljena akcija, pozitivna energija, ali i želja da stavi potpis na svaki takav potez. 

Manu (Emmanuel od milja na fr.) je uspio umiriti čak i američkog predsjednika ubrzo nakon što ga je izazvao samovoljno pozivajući iranskog ministra vanjskih poslova na sastanak na marginama G7. Macron je očigledno uspio uvjeriti Trumpa u 'raison' i ispravnost svog postupka jer je inače krajnje direktni Trump diplomatski odbio komentirati medijima njegov potez... za razliku od Trumpove bivše ambasadorice pri UN-u Nikki Haley koja je javno putem Twittera osudila Macrona za 'neiskren' i 'manipulativan' potez.

Ono što Haley i drugi trebaju prihvatiti je da Macron, najmlađi predsjednik u dugoj historiji Francuske, nema namjeru tražiti odobrenje prije nego što povuče državnički potez koji sam smatra ispravnim (pritom uvijek imajući validno objašnjenje). Kao što svojevremeno, u ranoj mladosti, nije tražio niti očekivao odobrenje da oženi svoju 24 godine stariju profesoricu – što samo govori u prilog njegovoj odlučnosti, samopouzdanju, te činjenici da njegovi potezi dolaze iz dubokih osobnih uvjerenja i nisu puka 'kozmetika' - makar cijeli svijet držao suprotno.

A odlučnost u sprovođenju dobrih namjera svijetu nikada više nije trebala.

Umirujuće djelovanje

Tako je Trump, umjesto da digne prašinu zbog neočekivane posjete Zarifa samitu G7 na poziv Macrona, istog dana najavio mogući sastanak SAD i Irana u toku narednih sedmica. Impresija 'ogromnog jedinstva' između G7 nacija, kako ga je nazvao Trump, zasluga je ponajviše Macrona, njegovih uvjerenja, uvjerljivosti i zarazno pozitivnog stava koji se prenio i na često skeptičnog Trumpa koji se na kraju samita putem Twittera od srca zahvalio Francuskoj!

Macronov metod se sastoji u njegovom motu – radimo zajedno da riješimo probleme..., što značajno bolje 'radi' od pasivno-agresivnog ponašanja velikog broja lidera koji, čini se, kapitaliziraju ljutnju i zamjeranje, pa čak i uživaju u sukobima i problemima jer im isti odgovaraju. On ima zavidnu ambiciju i upornost stabilnog šampiona, ali ne i hladnoću i beskrupuloznost koje često prate pod-svaku-cijenu ambiciozne.

Tako Trump nije krio oduševljenje najmlađim (ikad) predsjednikom Francuske – pohvalio ga je za 'odličan posao', a njihov zajednički ručak u subotu nazvao 'najboljim sastankom do sada'. Macron još jednom potvrdio da pored uvjerljivosti, posjeduje zavidno 'umirujuće djelovanje' na svoje sagovornike jer je Trump netom prije samita planirao primijeniti veće poreze na francuska vina zbog GAFA (Google, Apple, Facebook, Amazon) poreza koje je uvela Francuska.

Ambiciozni ali nasreću dobronamjerni Emmanuel Macron odlučio se preuzeti ulogu evropskog, pa možda i svjetskog lidera koji pomaže drugim liderima da riješe krize u svojim zemljama. Do sada nije nailazio na veći otpor ili nepremostive prepreke, što je dobro za njegovu karijeru državnika i lidera. Ali da bi dobio i zadržao podršku kući od čega najviše zavisi njegova karijera, ne bi smio zapostaviti građane Francuske... iako, uvijek je lakše rješavati tuđe probleme od vlastitih jer su unutarnji problemi često teži i složeniji od onih vanjskih. A dio njegovog unutarnjeg problema ima za posljedicu materijalnu štetu koja prelazi 200 miliona Eura nastalu djelovanjem Žutih prsluka i drugih sličnih antivladinih pokreta koji se, kako izgleda, nemaju namjeru povući.