LJUPKO MIŠELJIĆ Govor mržnje kao moralna poduka ispravnih

Piše: Ljupko Mišeljić

„Tuzla nije gej. Tuzla su muškarčine koje vole žene i žene koje vole muškarčine. Ovo nisu pravi Tuzlaci. Ovo je sve s brda sišlo... – s podsmjehom govori jedan od okupljenih što su došli protestovati protiv queer festivala Merlinka. „Pedeset godina, sedamdeset prosječnog života na dunjaluku je ništa spram onog što je uzvišeni Allah odredio k’o kaznu ili k’o nagradu“ – govori drugi nekoliko trenutaka prije nego će uzviknuti tekbir. Na upozorenje komandira policije da se raziđu jer nisu prijavili javno okupljanje jedan od njih držeći transparent kaže: „Nismo se mi okupili, mi smo došli pogledati film“. Šta da kaže čovjek na to kad vidi s transparentima, pa sve i da ne zna da su okupljanje najavili i na Facebooku? 

Laž, eksploatacija i nasilje

Grupa koja je došla protestovati protiv queer festivala, naime, uopšte nije opredijeljena za dijalog. Ne pokazuju motivaciju da tragaju za istinom o sebi, misle da je ona nepotpuna, ne žele razgovorom stvoriti novu vrijednost, ne pokazuju da im je drugačiji od njih potreban da bi sebe artikuisali. S te strane, preostaje nam da zaključimo da je festival Merlinka tek meta napada i samo u tom kontekstu razlog za okupljanje.

Odgovor koji je dobio komandir policije može biti okvalifikovan kao neistinita tvrdnja izrečena u afektu moći ili kao trivijalna laž. U tom slučaju treba da uzmemo u obzir da bezuslovna posljedica laži jesu eksploatacija i nasilje. Govoreći i o pojedincu i o državi, Bela Hamvaš je to ovako opisao: „Fakat preobražaja u sistem laži znači da onaj ko se oglašavao, nije uzimao to više ozbiljno, nego je sve koristio za obmanu sveta, i načinio od toga osnovu za sistem vlasti“. Pretpostavimo li da je taj nastup tek manifestacija neke iluzije, ne možemo a da ne pokažemo prstom u bijedu koja se sakrila iza te religijski ustrojene simulacije stvarnosti. Tu bijedu Karl Marx nazvao je profanom egzistencijom zablude pišući ovako: „Čovjek koji je u fantastičnoj zbiljnosti neba, gdje je tražio natčovjeka, našao samo odraz samoga sebe, neće više biti sklon da nalazi samo privid samoga sebe, samo nečovjeka tamo gdje traži i mora tražiti svoju istinsku zbiljnost“. 

Zanemarimo li taj detalj koji je na YouTube vidjelo već oko sedam stotina ljudi, nećemo biti ništa dalje od pozicije u kojoj moramo razložiti i objasniti dikurs kletve kojim se rukovode okupljeni. Kako tvrdi jedan, oni protestuju u strahu da bi Bog mogao spojiti njihova srca sa srcima onih koji su došli na Merlinku „što im svakako ne ide u prilog“.

Zašto je bitan tekbir?    

Svi su muslimani na jednakoj udaljenosti od Boga. To ne mogu osporiti čak ni oni koji insistiraju na razlici visokog islama učenjaka i niskog islama puka. „Ne postoji kanonizirani već samo božanski zakon koji se zapravo obraća zajednici vjernika a ne članstvu i organizaciji neke specijalizirane agenture. Time je božanstvo lišilo zajednicu mogućnosti propisivanja zakona; ta činjenica ima dalekosežne posljedice za život muslimana“ – napisao je Ernest Gellner u djelu „Postmodernizam, razum i religija“.

Nepostojanje formalnog klera odnosno sakramentalnog statusa kojim bi propovjednik ili vođa rituala bio odijeljen od laika u islamu svjedoči o tom teološkom egalitarizmu. Pa iako je Prorok sve opremio dovršenim, stalnim i valjanim modelom za izgradnju zajednice, želja za statusom i nadmoću koja crpi privilegije poslanikove kuće motivisala je mnoge grupe muslimana da političkim metodama (p)osvoje legitimitet božanske poruke. 

Različiti načini crpljenja legitimiteta u islamu su predstavljeni kao tri sveprisutne i poznate struje, no insistiranje na nepopustljivosti određenih religijskih istina u tradiciju islama uvrstilo je obnoviteljske pokrete i njihovu fundamentalističku poziciju. „Fundamentalizam odbacuje uvjerenje tolerantnog vjernika suvremenih nazora da je vjera nešto mnogo blaže, nešto daleko manje isključivo, na koncu konca nešto manje zahtjevno i mnogo prilagodljivije; napokon, nešto uskladivo sa svim ostalim vjerama, pa čak ili napose - s nevjerama. Takav modernizam lišava doktrinu i njeno obznanjenje svake zahtjevnosti, izazovnosti i upornosti“ – piše Gellner.
Sad kad je jasna ili bar djelimično razumljiva ta pozicija, znamo otkud transparenti, uzvici, dobacivanja i kletva, vidimo jasan odnos moći, jasnije shvatamo otkud dopiru laž, obmana i kletva. Teško je dokazati da to nisu posljedice interpretacije teksta koji sadrži božanske poruke isto kao što je teško osporiti da za tu grupu postoji smisao izvan pomenutog teksta. Najteže je, zapravo, pronaći ijedan takav tekst u kome je jasno i nedvosmisleno objavljeno huškaj, mrzi i diskriminiši jer to od tebe traži tvoja religija. Na ovaj argument možda se ne bi pozvao niko iz tužilaštva, no to ne znači da ovdje ne postoji slučaj. Čak i da prihvatimo tezu da je religija organizovano ispovijedanje jasnih i nedvosmislenih istina, to nije razlog da bilo koji tužilac odustane od jasnog i nedvosmislenog slučaja kakav je ovaj: govor mržnje, a ne religije. To bi vrlo lako mogao ustanoviti svako ko pogleda video tog protesta. Oprostite ako sam imalo objektivan, no adresu tog videa ne želim da isporučim smatrajući da korist i interes od njega može imati tužitelj-ica i onaj ko ga je objavio. Pitanje je samo ko je od navedenih zahtjevniji, izazovniji i ustrajniji u zadatku da uspostavi istinu ovog svijeta.