Srbija i Hrvatska negiraju zločine i ostavštinu Tribunala u Hagu

SARAJEVO, (Patria) - Priča sa trilateralnog skupa u u Mostaru da treba zaboraviti na prošlost, dala je i jednostavan odgovor zašto se uopšte održao ovaj skup naizgled neartikuliranih ciljeva. Po svemu sudeći da bi se zaboravila prošlost i to ona od prije četiri mjeseca, kada su stigle presude za najteže zločine protiv Mladića i Prlićeve grupe za genocid, agresiju i UZP. Uz ovu priču samo su dodate rasprave o granicama, tzv. pelješkom mostu i hidroelektranama na Drini.

Na žalost Čovića, Ivanića, Kitarović i Vučića, pitanje prošlosti ne tiče se samo Bošnjaka i, posebno ne Izetbegovića. Stvar je mnogo dublja i tiče se odnosa prema međunarodnom pravu i pravdi nakon brojnih značajnih presuda. Tribunal u Hagu je za 23 godine rada stvorio izuzetnu ostavštinu u međunarodnom pravu. Problem je što ovdašnji balkanski lideri misle da je dovoljno ubijediti bošnjačku žrtvu da odustane pred stalnim i upornim negiranjem zločina i prijetnjama novim ratovima. Jadno je da srpsko-hrvatski lideri misle kako je dovoljno tražiti od žrtve da zaboravi na pravdu i okrene se od prošlosti. To negiranje zločina i revizionizam su u svim civliziranim državama strogo kažnjivi.

Riječ je o presudama međunarodnih sudova i međunarodnoj pravdi. A tu su potpuno nemoćni krhki bosanski nacionalni lideri i njihovi mentori Vučić i Kitarović. Vjerovatno oni i ne znaju da Tribunal u Hagu i njegov nasljednik Mehanizam za međunarodne sudove imaju značajnu obavezu u borbi protiv poricanja genocida i revizionizma. Prije ravno 17 godina Klod Žorda (Claude Jorda), tadašnji predsjednik Tribunala u Hagu rekao je: „...Kroz uspostavljanje prave istine, na osnovu koje se društvo može graditi, Međunarodni sud mora spriječiti sve historijske revizionizme“.

Njegov nasljednik, predsjednik Međunarodnog suda u Hagu Karmel Agius (Carlem Agius) je objasnio u julu 2015. godine da je Tribunal u Hagu pravosudni način borbe protiv revizionizma: „Pravila dokazivanja koja se koriste u sudskim postupcima, kao i zahtjev da se presude temelje na provjerenim činjenicama izvan razumne sumnje, neizostavni su dio u kreiranju legitimiteta i otežavaju društvu da se upušta u svoje fantazije poricanja.

Tribunal je zatražio javno priznavanje žrtava i otkrivanje istine. „To je temeljni alat za borbu protiv poricanja zločina i revizionizma“, rekao je predsjednik suda Karmel Agius. O tom srpsko-hrvatskom poricanju zločina i genocida javno je govorio i glavni tužilac Međunarodnog suda Serž Bramerc (Serge Brammertz): „Negiranje zločina nikada neće biti prihvaćeno. Negiranje da je počinjen genocid, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin uzrokuje velike patnje i žrtvama i preživjelim“.

Bivši predsjednik Ustavnog suda Slovenije dr. Ernest Petrič, bivši predsjednik i član Komisije za međunarodno pravo, rekao je u junu 2015. u Sarajevu kako smatra da genocid nije bio samo u Srebrenci: „Masovne grobnice se još otkrivaju. Nesumnjivo je da je nekoliko desetina hiljada ljudi ubijeno na organizovan način zato što su bili muslimani Bošnjaci, u
Srebrenici, Prijedoru, u Bijeljini, Višegradu.., sa jasno definisanom namjerom da se očiste dijelovi BiH nastanjeni muslimanima“.

Dr. Petrič je zatim rekao možda potpunu istinu o ciljanom negiranjima zločina: „Neke osobe tvrde da put pomirenja ne vodi kroz „kopaj kroz ono što se desilo“ i da je „bolje da se zaboravi“ ili se čak pretvarati da nije ni bilo genocida u Srebrenici i u BiH...

Jedino moralno rješenje je da se otkrije istina i da se počinioci dovedu pred lice pravde. Dok se oni koji su pripremali, naređivali i  vršili genocid ne izvedu pred lice pravde, dok god se zločini negiraju i nema suočavanja sa istinom, nema i neće biti pomirenja. Kako mogu oni čiji su voljeni nestali kao žrtve tih stravičnih zločina da prihvate pomirenje ukoliko istina nije izrečena i pravda zadovoljena. Bilo bi nemoralno, nepravedno i to ne bi doprinijelo pomirenju“.

Jedan od najgorih poricanja zločina naveden je kao „Izvještaj o predmetu Srebrenica“, koji je prije sedam godina napravio Darko Trifunović, a naručila Vlada Republike Srpske. Međunarodni sud u Hagu je izvještaj opisao kao „jedan od najgorih primjera revizionizma u odnosu na masovna pogubljenja bosanskih muslimana počinjena u Srebrenici u julu 1995. godine“.Bijes i osude brojnih balkanskih i svjetskih zvaničnika na kraju je prisilio Republiku Srpsku da se odrekne tog izvještaja.

Predsjednik suda Agius je upozorio: „Borba protiv poricanja i revizionizma ne može biti samo zadatak međunarodnog suda, a po mom mišljenju postoji još dosta neprijatelja istine o tome šta se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji, a oni su i dalje vrlo aktivni. Borba protiv negiranja zločina i revizionizma mora biti zajednička i mora postojati spremnost i volja da se prihvati istina i traži pomirenje“, rekao je Karmel Agius.

Srbijanski i hrvatski mediji više i ne spominju zločine i presude Tribunala. Uostalom, to je tradicija duga četvrt stoljeća. Reklo bi se da je skup u Mostaru bio neka vrsta bolesne manifestacije revizionizma i negiranje zločina nad Bošnjacima, uz tradicionalno negiranje suverenosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.