Članek

Mirko Pejanović: Izgradnja mira u BiH ovisi od brzine integracije u EU i NATO

Akademik dr. Mirko Pejanović, profesor emeritus Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu u svom članku „Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini bitno je ovisna od ubrzanja integracije u EU I NA

LJUBLJANA/SARAJEVO, (Patria) - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Akademik dr. Mirko Pejanović, profesor emeritus Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu u svom članku „Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini bitno je ovisna od ubrzanja integracije u EU I NATO“ piše o izgradnji mira u BiH i ubrzanju procesa ka članstvu u evroatlantskim integracijama. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.

Objavljujemo dijelove člana akademika Pejanovića:

Bosna i Hercegovina je u vremenu srednjovjekovne državne samostalnosti i opstojnosti bila multivjerska i multikulturna zajednica.

U više od 400 godina svoje vladavine nad Bosnom Otomanska carevina je omogućavala vjersku autonomiju i raznolikost... Odnosi između pripadnika vjerskih zajednica zasnivali su se na međuvjerskoj toleranciji...

Za četiri decenije vladavine Austrougarske nad Bosnom i Hercegovinom izveden je istorijski proces evropeizacije bosanskohercegovačkog društva.

Teritorijalna cjelovitost i opstojnost Bosne i Hercegovine u Kraljevini, zapravo Prvoj Jugoslaviji od 1921 godine do 1941 godine bila je ukinuta nagodbama srpske i hrvatske buržoazije o podjeli Bosne i Hercegovine. Ta podjela poznata kao sporazum Cvetković – Maček...

U vremenu opstojnosti unutar jugoslovenske socijalističke federacije od 1945. do 1990. godine Bosna i Hercegovina je zabilježila visok nivo razvoja privrede, obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite. Postala je zemlja srednjeg nivoa razvijenosti na jugoslovenskom i evropskom prostoru.

Prema stajalištu istoričara Bosna i Hercegovina je od početka 60-ih pa sve do 90-ih godina XX stoljeća zabilježila zlatno doba u sveukupnom ekonomsko-socijalnom i kulturnom razvoju. Razvili su se veliki privredni sistemi sa izvoznom orijentacijom: Energoinvest, Šipad, Unis, Hidrogradnja, Famos, Metalurški kombinat Incel, Rudi Čajevec i drugi. Sva djeca su obuhvaćena osnovnim obrazovanjem. U svim opštinama su formirane srednje škole. Otvoreni su, osim sarajevskog i univerziteti u Mostaru, Tuzli i Banja Luci. Formirana je Akademija nauka.

Zaposlenost je narasla na milion ljudi, od četiri miliona i trista hiljada stanovnika po popisu iz 1991 godine. Međuetnički odnosi su bili harmonični.

... Srpska demokratska stranka, pod vodstvom ultra nacionaliste Radovana Karadžića... u svom političkom stajalištu zagovarala je etničku podjelu Bosne i Hercegovine i njenu negaciju. Zapravo odlučila je slijediti Miloševićev politički projekt stvaranja „velike Srbije“.

SDS je u aprilu 1992. godine samovoljno izašla iz Parlamenta BiH i započela vojne aktivnosti na opsadi Sarajeva, u aprilu 1992. g. Potom je uslijedio nasilni progon civilnog stanovništva: Bošnjaka i Hrvata sa područja Bosne i Hercegovine na kome se ima formirati Republika srpskog naroda.

II Dejtonski mirovni sporazum je označio istorijsku prekretnicu jer je njegovim potpisivanjem zaustavljen rat u BiH i započela izgradnja mira... Kao opći sporazum o miru Dejtonski mirovni sporazum sadrži vojni i civilni aspekt. Osim toga Dejtonski mirovni sporazum sadrži Ustav Bosne i Hercegovine u vidu Anexa IV. Ovim Ustavom Bosna i Hercegovina je postala nefunkcionalna država jer se sve institucije izvode i formiraju na etničkoj osnovi što dovodi do blokada u parlamentarnom odlučivanju... Vojni aspekt Dejtonskog mirovnog sporazuma provele su međunarodne mirovne vojne snage u vidu mandata NATO snaga da na terenu razdvoje zaraćene vojne snage i omoguće slobodu kretanja i sigurnost građana Bosne i Hercegovine.

U pogledu civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma uspostavljena je institucija Visokog predstavnika međunarodne zajednice. Ova institucija je u Dejtonskom mirovnom sporazumu utemeljena u ulozi vrhovnog autoriteta za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u procesu njegovog provođenja. Svi dosadašnji vršioci uloge Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini bili su kadrovi iz Evropske unije. Od 1996. godine do 2018. godine dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice obavljali su: Karl Bilt, Karl Vestendorf, Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun, Švarc Šiling, Miroslav Lajčak i Valentin Insko čiji mandat je u toku.

Radi se o stabilnom razvoju državnosti Bosne i Hercegovine kao jedne od evropskih država, čiji je razvoj u miru sastavni dio očuvanja mira na zapadnom Balkanu i Evropskoj uniji u cjelini.

III Zastoj u odvijanju procesa integracije BiH u EU od 2008. do 2015. godine

Strategijsko opredjeljenje za integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez Bosna i Hercegovina je definisala u Parlamentarnoj skupštini i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine od 1999. do 2000. godine. Od tada se izvode reforme koje omogućuju približavanje Bosne i Hercegovine članstvu u EU i NATO savezu. Više je reformi izvedeno za ispunjenje uslova za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u vremenu do 2008. Te 2008. godine Bosna i Hercegovina je potpisala Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji sa Evropskom unijom. Među najznačajnije reforme spadaju formiranje Uprave za indirektno oporezivanje, zatim formiranje suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine te formiranje obavještajno-sigurnosnih službi na nivou države. U pogledu izgradnje institucija države Bosne i Hercegovine izdvaja se dogradnja kapaciteta Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Od tri ministarstva koliko je imalo Vijeće ministara 1997. godine Vijeće ministara od 2005 godine ima devet ministarstava. Jačanje institucionalnog kapaciteta države Bosne i Hercegovine izvedeno je posredstvom angažovanja Visokog predstavnika međunarodne zajednice i proglašenja zakona po osnovi Bonskih ovlaštenja.

Zastoj u odvijanju procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju trajao je od 2008. do 2015. godine. Zapravo na opštim parlamentarnim izborima 2006. godine obnovljena je nacionalistička retorika lidera političkih stranaka. Izdvojila se radikalna retorika Milorada Dodika, lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Republici Srpskoj. Unutar te nacionalističke retorike pokrenuta je ideja referenduma građana Republike Srpske za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine. Iako mogućnost otcjepljenja Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine nema ustavnu mogućnost, ona se u političkom djelovanju Milorada Dodika zanavlja. Pri tome se, takođe izražava nepovjerenje u državu Bosnu i Hercegovinu i njene institucije. Često se tvrdi da je Bosna i Hercegovina konstrukt međunarodne zajednice i da nije održiva. Uz to ističe se nemogućnost zajedničkog života Srba sa Bošnjacima i Hrvatima. Takav pristup Milorada Dodika lidera SNSD kao vladajuće stranke u Republici Srpskoj stvarao je atmosferu nepovjerenja između stranaka u Federaciji BiH i stranaka u Republici Srpskoj. Sve je to dovelo do umanjenja inostranih investicija i porasta nezaposlenosti i siromaštva građana. Građani su se početkom 2014.godine odlučili na bunt. Smijenjeni su premijeri Vlada kantona u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Bihaću. Izveden je i pokušaj paljevine zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu kao simbola državne opstojnosti Bosne i Hercegovine. Nastupila je sveopšta zabrinutost stanjem u Bosni i Hercegovini, uključujući i zabrinutost u institucijama Evropske unije.

Britansko-njemačka inicijativa je omogućila da se udruže i vladajuće i opozicione parlamentarne stranke u podršci Reformskoj agenda koju je inicirala Evropska unija. Nakon toga je 2016. godine podnesena aplikacija države Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. Potkraj 2016. godine Bosni i Hercegovini je uručen Upitnik Evropske unije sa preko 3000 pitanja. Više od godinu dana organi Bosne i Hercegovine su pripremali odgovor na pitanja iz upitnika EU. Očekuje se da Evropska komisija tokom 2018. godine da mišljenje o odgovorima BiH na pitanja iz upitnika.  Ako mišljenje Evropske komisije bude pozitivna Bosna i Hercegovina bi početkom 2019. godine mogla dobiti status kandidata za članstvo u Evropsku uniju...

IV Moguće opasnosti za BiH od geopolitičkog uticaja Rusije i Turske

Nove opasnosti zbog zastoja Bosne i Hercegovine u odvijanju procesa integracije u Evropsku uniju i NATO savez javljaju se 2012. godine uslijed sve većeg prisustva i geopolitičkog uticaja Ruske Federacije i Republike Turske na društvene i političke procese u Bosni i Hercegovini. Republika Turska izvodi ekonomsko-kulturne aktivnosti. Ruska Federacija sve više pokazuje geopolitičke pretenzije za prostor zapadnog Balkana. U osnovi strategije Ruske federacije je ometanje uspješne integracije zemalja zapadnog Balkana a time i Bosne i Hercegovine u članstvo Evropske unije i članstvo u NATO savez. Ruska federacija je svojim uticajem udaljila Republiku Srbiju od mogućeg članstva u NATO savez. Istovremeno je Ruska federacija ohrabrila rukovodstvo Republike Srpske da u oktobru 2017. g. Narodna skupština Republike Srpske donese Rezoluciju o vojnoj neutralnosti Republike Srpske. Time se direktno destruira strateški ustanovljeni put države Bosne i Hercegovine za prijem u članstvo NATO saveza. Svoj uticaj na Republiku Srpsku Ruska federacija postiže preko Milorada Dodika predsjednika Republike Srpske kome taj uticaj pomaže da ojača moć i ostane na vlasti. Osim toga predstavnik Ruske federacije u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira na svim sjednicama izdvaja svoje mišljenje zbog neslaganja  sa drugim zemljama. Na taj način se podstiče Republika Srpska da destruira izgradnju i funkcionisanje institucija države Bosne i Hercegovine.

Ruski i Turski uticaj na proces razvoja Bosne i Hercegovine biće još veći i sa više posljedica za integraciju Bosne i Hercegovine u EU i NATO, ako institucije Evropske unije i članice NATO saveza ne donesu novu strategiju i politiku ubrzanja integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez.

Sve nesaglasnosti i blokade u parlamentarnom odlučivanju otklanjao je Visoki predstavnik međunarodne zajednice svojim odlukama na temelju Bonskih ovlaštenja. Od 1997 do 2009 godine Visoki predstavnik je donio 800 odluka. Proglasio je i 145 zakona na osnovu kojih su provedene reforme i ispunjeni uslovi da Bosna i Hercegovina 2008 potpiše sa Evropskom unijom Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji. Time je proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju dobio novu dimenziju.

...Predviđa se da bi status kandidata za članstvo u EU, Bosna i Hercegovina, nakon dostavljanja odgovora na upitnik EU mogla dobiti 2019. godine... Ako se ne bi pronašla geopolitička i strateška rješenja za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, postoji opasnost da ojača geopolitički uticaj Ruske federacije na društveni razvoj Bosne i Hercegovine. Ruski uticaj otežava integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez, ohrabrivanjem Republike Srpske za separatističke ideje i blokade državnih institucija Bosne i Hercegovine u procesu izvođenja evroatlanskih integracija. Valja imati u vidu da postupno raste i geopolitički uticaj Republike Turske na kulturni i politički razvoj Bosne i Hercegovine.

Veliku opasnost za destabilizaciju ekonomskog i političkog razvoja Bosne i Hercegovine i njenu geopolitičku stabilnost ima fenomen masovnog iseljavanja mladih školovanih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Godišnje, zbog nezaposlenosti iz Bosne i Hercegovine u evropske zemlje iseljava više desetina hiljada mladih ljudi.

Ove opasnosti za Bosnu i Hercegovinu mogu se prevenirati promjenom strategije institucija Evropske unije prema pitanju ubrzanja integracije BiH u EU jer Bosna i Hercegovina nije isto što i jedna Srbija ili Crna Gora i Makedonija. Bosna i Hercegovina je postkonfliktno društvo. Rat je devastirao ekonomsku osnovu egzistencije njenih građana i njene državne institucije učinio krhkim zbog čega su usporene i nemoćne za provođenje reformi kojim se ispunjavaju uslovi za članstvo u Evropskoj uniji.

Evropska unija na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma, preko svog specijalnog predstavnika, ima i ovlaštenja i odgovornost da se izgradnja mira u Bosni i Hercegovini izvodi u geopolitičkom okviru evroatlantskih integracija.

Nužno je zbog toga uspostaviti dvije pretpostavke za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Pretpostavke se javljaju u dva pravca. Prvi je: institucije Evropske unije: Parlament, Komisija i Vijeće Evropske unije kreiraju politički konsenzus o provođenju reformi za članstvo u EU posredstvom moderiranja evropskog komesara za spoljnu politiku i sigurnost. Na ovoj osnovi bi institucije Evropske unije bi efikasno pomagale provođenje reformi.

Druga pretpostavka za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju javlja se u vidu strategijskog političkog projekta da parlamentarne stranke koje na izborima u jesen 2018. godine dobiju 10% i više povjerenja izbornog tijela pristupe formiranju široke koalicije za evropsku pravnu državu Bosnu i Hercegovinu i postizanje članstva BiH u EU do 2026. godine. Tako bi se ujedinile političke energije za ostvarivanje volje građana da njihova zemlja postane članica EU. Ukoliko se integracijski proces Bosne i Hercegovine ne ubrza novim odnosom institucija Evropske unije i novim odnosom parlamentarnih političkih stranaka država Bosna i Hercegovina će ekonomski i dalje ići u siromaštvo i kroz ekonomsku emigraciju stanovništva gubiti osnovu za svoj uspješan razvoj. Jer integracija Bosne i Hercegovine u EU istovremeno znači njenu unutrašnju integraciju i ekonomski prosperitet.

Evropska unija ima moć ekonomsku i političku, ima ulogu u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, ima interes da integriše zemlje zapadnog Balkana u porodicu zemalja EU, ali treba joj i novi odnos i nova strategija za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u EU jer novi konflikti u Bosni i Hercegovini mogu destabilizirati mir i na zapadnom Balkanu i u Evropi.

#BiH