Članek

Protesti u Iranu: Borba za slobodu ili strani utjecaj

Ovo su prvi javni protesti u Iranu nakon 2009. godine kada je veliki broj građana izašao na proteste nakon izborne pobjede tadašnjeg predsjednika Mahmouda Ahmadinejada smatrajući da se radilo o izborn

SARAJEVO, (Patria) - Protesti koji su prije sedam dana započeli u iranskom gradu Mashadu, a kasnije se proširili i na druge gradove širom zemlje, odnijeli su već 21 žrtvu u sukobima između protestanata i snaga sigurnosti.

Ovo su prvi javni protesti u Iranu nakon 2009. godine kada je veliki broj građana izašao na proteste nakon izborne pobjede tadašnjeg predsjednika Mahmouda Ahmadinejada smatrajući da se radilo o izbornoj krađi.

Pored 21 osobe koja u protestima izgubila život, iranski mediji javljaju da je u pritvoru završilo skoro hiljadu ljudi, od kojih su neki već pušteni, a neki se suočavaju čak i sa smrtnim kaznama zbog izazivanja nereda na javnom mjestu.

Za sada nema preciznih informacija ko stoji iza protesta protiv režima u Teheranu. Zapadni mediji javljaju kako su građani izašli na proteste zbog loše ekonomske situacije i želje za većom slobodom u ovoj zemlji koja živi pod striktnim religijskim zakonima, dok režim svu krivicu svaljuje na zapad.

Sam iranski predsjednik, umjereni reformista, Hasan Rouhani u svojoj izjavi je priznao da stanje u Iranu nije baš najbolje i da narod ima pravo iskazati svoje nezadovoljstvo sve dok ono ne prelazi u rušenje javnog reda i mira i rušenja javnih institucija.

-Problemi naroda nisu samo ekonomske prirode. Oni zahtijevaju i više slobode. Ova vlada nema sve pod svojom kontrolom - kazao je iranski predsjednik Hasan Rouhani u indirektnoj kritici režimskih tvrdolinijaša, koji se protive njegovim pokušajima provođenja političke i kulturne reforme.

Sam Rouhani nema potpunu podršku vjerskih institucija Irana koje mu zamjeraju približavanje zapadu i napuštanje zastupanja radikalnih stavova.

Podsjećamo, zahvaljujući Rouhaniju, Iran je 2015. godine uspio postići sporazum s velikim silama oko nuklearnog programa što je rezultiralo skidanjem sankcija ovoj prirodnim bogatstvima izuzetno bogatoj zemlji.  

Međutim, uprkos ukidanju sankcija, zemlja nije krenula u pravcu najavljenih reformi i ne ide očekivanom brzinom u ekonomskom razvoju. Nezaposlenost mladih u Iranu prošle godine je iznosila 28,8 posto, a jaz između bogatih i siromašnih sve je veći.

Građani režimu zamjeraju i preveliko izdvajanje novca za regionalne ratove u Siriji, Jemenu, zatim ogromnu finansijsku pomoć libanskom Hezbollahu, palestinskim oružanim formacijama...

Nakon brojnih protesta širom zemlje protiv režima, na ulice su izašle i pristalice režima. Odmah se pojavio i strah od međusobnih sukoba. Pristalice režima su nosile transparente „Smrt Americi“, „Smrt Izraelu“ i „Smrt mudžahedinima“.

Podršku demonstrantima uputila je šefica MEK-a (organizacije mudžahedina Irana) Maryam Rajavi, koja godinama iz egzila vodi bitku protiv iranskog režima najavljujući njegovo rušenje i uvođenje sekularnog poretka u zemlji. Rajavi je 2006. godine pred Vijećem Evrope predstavila svoj plan transformacije Irana u modernu i sekularnu državu. Tada je najavila ukidanje svake podrške skupinama poput Hamasa, Hezbollaha, uvođenje jednakih prava za muškarce i žene, ukidanje obaveznog nošenja marame za žene na javnim mjestima....

Njena podrška demonstrantima bio je samo dodatni razlog pristalicama režima da optuže zapad da stoji iza demonstracija. Rajavi je nekoliko puta javno zamjerila bivšem američkom predsjedniku Baracku Obami što se nije angažirao u pomoći demonstrantima u rušenju režima tokom nemira 2009. godine.

Nema sumnje, građani Irana željni su više slobode i boljeg života, a njihovi zahtjevi za rušenjem režima poklapaju se s interesima velikih svjetskih sila koje će, sasvim sigurno, dati svaku moguću podršku protestantima u njihovim zahtjevima.

Poznavaoci prilika na Bliskom istoku uvjereni su da se u Iranu ne može ponoviti scenario iz Sirije, Iraka i drugih zemalja, ali da svakako situacija neće završiti za nekoliko dana.

#Svijet