Država kao Pazarić

Nedavno je poput bombe odjeknulo obraćanje Redžepa Salića, direktora Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić u Federalnom parlamentu, kada je  ustvrdio da je  u maju ove godine, kada je imenovan zatekao katastrofalno stanje i kriminal u tom zavodu.  

Saznadosmo od Salića i za haram trgovinu kurbanskim mesom koje su građani halalili štićenicima, a ono navodno prodato za milion maraka. Valjda će istraga pokazati je li uistinu došlo do ove prodaje, ali za sada se zna da je samo za jedan Kurban bajram u Zavod znalo ući i po 40 tona mesa. Uslijedile su na Salićev istup brojne i žestoke reakcije, a mediji su požurili u Pazarić ovjekovječiti otužne slike na koje niko ne može ostati ravnodušan. 

No, brzo je ibrećenje sa užasnog i nehumanog odnosa prema štićenicima Zavoda skrenuto na činjenicu da za jedan četverogodišnji mandat članovi Upravnog i Nadzornog odbora Zavoda u Pazariću iz budžeta dobiju više od 400.000 KM!

S obzirom da je Salić iza parlamentarne govornice “zaboravio” reći da je on kao direktor Zavoda od maja do septembra zaradio oko 30.000 KM, na to su ga ubrzo javno podsjetili članovi Upravnog odbora koji su služeći se onom da je “napad najbolja odbrana”, iznijeli još niz optužbi na Salićev račun. Sad već svojevrsna sapunica o tome ko je kriv za stanje u Zavodu, kojem donacije stalno pristižu od dobrih ljudi, ne samo iz naše, nego i drugih zemalja, očigledno će imati još epizoda. Međutim, teško je za povjerovati da će se ova situacija okončati u korist štićenika, a na štetu onih koji su zloupotrebljavali svoje pozicije pri odlučivanju o njihovoj sudbini. 

Bez obzira na to sto su se u čitavu priču uključile policijske agencije i pravosuđe već sada znamo da niti će direktoru plata biti smanjena, niti će nakon ovog skandala članovima uprave biti manje naknade iako su oni već zaposleni i to mahom u državnoj službi sa već ogromnim primanjima. A, do sada su ta izdvajanja “pojela” milione maraka budžetskog novca koji je uz racionalnije planiranje mogao biti mnogo korisnije utrošen. 

Zasigurno je mnogo odgovornih, za stanje u Pazariću, a teret ove situacije je još tegobniji bolniji, jer se radi o životima posebno osjetljive kategorije u našem društvu. Ni Salić, koji je “propjevao” nakon pet mjeseci i koji je odlučio iz samo njemu znanih razloga progovoriti upravo sada, ne može biti amnestiran. Sumnju i sjenu na motive i pobude za naglo buđenje njegove savjesti, baca činjenica da on mjesečno u tom zavodu zarađuje oko 6.000 KM, a još je to prešutio sve “plačući" nad sudbinom štićenika čijim se spasiteljem samoproglasio. 

Dodajući ovom podatak da je Salić navodno sebi omogućio brojne druge beneficije poput otvorenog računa na teret budžeta u jednoj kafani, korištenja službenog automobila u privatne svrhe,... , dokazuju da među onima koji odlučuju o sudbini djece i mladih u Pazariću nema nevinih i moralnih.  Nažalost, stanje u Zavodu u Pazariću je odraz u ogledalu stanja u gotovo svim javnim ustanovama i preduzećima u BiH. 

Bez obzira sto ih plaćaju iz naših džepova, odavno su to postale stranačke firme za uhljebljenje njihovih mahom podobnih, a ne sposobnih kadrova, zbog čega najviše ispaštaju građani kao korisnici usluga tih ustanova ili preduzeća. Odavno je većinu građana ove zemlje zadesila sudbina štićenika Zavoda u Pazariću, pa gdje god krenemo, dočekaju nas sa “nema”, ”ne mogu”, "neću” “donesite”, ponesite”, kupite”, “čekajte”...

Bilo da krenemo u kakvu zdravstvenu, obrazovnu ili kulturnu ustanovu, ili da za svoj novac tražimo kvalitetniju uslugu kakvog javnog preduzeća. Pokazalo se da Zavod Pazarić prvenstveno postoji da bi u njemu mjesto dobio kakav stranački direktor s enormnom plaćom, koji sebi bira podobne saradnike. A, tako je i u drugim ustanovama i preduzećima i fondovima, kojih primjerice samo u Kantonu Sarajevo ima više od 70, a direktor svake od njih ima mjesečnu plaću najmanje oko 3.500 KM. Uz njih ide i “svita” članova upravnih i nadzornih odbora, za koje se također izdvajaju ogromni novci. I to sa stalnom tendencijom rasta njihovih ličnih primanja i istovremenim padom kvalitete usluga u tim ustanovama i preduzećima za građane. 

Pitanje je šta bi se sve otkrilo kada bi svi ti direktori progovorili. Ali, i do sada se pričalo o milionskim zloupotrebama, pokretanjima istraga, rijetke su dobile i neki pravosudni epilog.  Ali  još niko nije prekinuo taj začarani krug, to vrzino kolo, u kojem često dolazi do sudaranja i saplitanja igrača iz različitih stranka. Međutim, bez obzira na različita ideološka opredjeljenja, svi se oni čvrsto drže i igraju po uhodanoj koreografiji, baš poput ove u Pazariću, a po kojoj su oni uvijek “gornji”, a mi, baš kao i djeca u Zavodu "donji”.