Čovjek najbolje govori uspravan i dostojanstven

‘……a predloženi dokaz protivnika osiguranja je dopis Klinike za neurohirurgiju broj 04-01-671-8 od 21.02.2019. godine naslovljen kao “Upozorenje”, kojim doktori Klinike upozoravaju sud da će svi dati otkaz ugovora o radu ukoliko sud predlagatelja osiguranja vrati na posao. Sud smatra da predlaganje izvođenja ovog dokaza predstavlja svojevrstan pritisak na sud koji je potpuno neprimjeren za jednu zdravstvenu ustanovu koja bi trebala da poštuje načelo zakonitosti i provodi sudske odluke.’

‘Nadalje, navod u prigovoru da je protivnik osiguranja neprofitna organizacija, te da se istoj plaćanjem novčane kazne umanjuju sredstva potrebna za nabavku lijekova predstavlja posebnu težinu, odnosno odgovornost na protivniku osiguranja zbog čega je dopustio da dođe do umanjenja budžeta neprovođenjem pravomoćne sudske odluke’  

Ovo su citati iz pravomoćnog sudskog Rješenja kojim je odbijena žalba Sebije Izetbegović i KCUS. 

Pritisak na sud, o kojem se govori u ovom sudskom aktu, vršila je Sebija Izetbegović. 

Sve je moguće u našem malom carstvu klijentelizma i nepotizma, u našem feudu gdje mentalna i kolektivna regresija stvara umišljene sluge bez uspravnog stava, koje ne govore već ponavljaju i multipliciraju riječi osmišljene van njihove glave.  
 
‘…..Sve su prilike da smo došli u tu fazu – napad na nezavisno sudstvo se pretvorio u pokušaj da se pravosudnim sistemom zavlada; nažalost, prilično uspješan….', reče muž neki dan u obnovljenoj Vijećnici. 

Istoj onoj koju je palio Radovan recitirajući svoje stihove: ’Siđimo u gradove da bijemo gadove’.  Istina je da nije važno ono što je život uradio od nas već je važno ono što smo mi uradili od onoga što je život uradio od nas. A mi, za ovih 25 godina, nismo uradili ono što smo mogli, malo zbog toga što nam nisu dali, a više zbog toga što sami sebi nismo dali. Valjda zbog toga što smo historijski maloljetni, pa je zloupotreba, od onih što se predstaviše kao ‘naši', bila skoro pa neometena.  

Kada su pravili političku stranku zbog svojih razloga, kao da su zaboravili na ljude. Pa ih se naknadno sjetili shvativši da ne mogu biti moćni bez podanika, posebno onih koji vjeruju, a ne provjeravaju. Posebno onih koji se predaju glavnom toku nadajući se da je bolje biti utopljen, nego izbačen na obalu.      

Utopljen ne možeš uspravno hodati. Uspravni hod je evolucijsko dostignuće koje je, između ostalog, omogućilo čovjeku stvaranje raznovrsnih glasova, uključujući govor i smijeh. Ustvari, uspravan hod oslobađa gornji dio čovjekovog tijela od nošenja sopstvene težine (ali ne i ukupnog bremena), tako da postoji bolja kontrola disanja pa ljudi mogu da produžavaju izdisaj i prilagode ga proizvodnji glasa i smijeha. Jer čovjek govori samo tokom izdisaja. Čovjek najbolje govori uspravan i dostojanstven. Nestiješnjen egzistencijalnim strahom ili unatoč njemu. Bitno je da je uspravan, a ne prebijene kičme. Bitno je da mu se dopusti slobodni izdisaj kao zalog slobodne volje i individualizacije. 

Um koji slijedi pravilo da postoji samo ono što se vidi lako postiže visok stupanj samopouzdanja i to tako što će jednostavno zanemariti sve što mu nije poznato. Takav um preuzima incijativu i prilično lako metastazira svoje zlo uz pomoć svoje površnosti. Međutim, dugoročno on mora izgubiti. Da zlo pobjeđuje svijeta ne bi bilo. 

Njihovo utješno uvjerenje koje kaže da njihov svijet ima smisla počiva na sigurnim temeljima: na njihovoj gotovo neograničenoj sposobnosti zanemarivanja vlastitog neznanja. A jedna od velikih istina fundamentalne nauke je da mi živimo u ravnom svemiru u kojem je samo 1% materije vidljivo. Sve ostalo je nevidljivo i traži dodatne spoznaje. 

Nije dobro činiti zlo i ponižavati podanike svog feudu utapajući ih u glavni tok i lomeći im dostojanstvo. Nije dobro vulgaro i priglupo utjecati na prosudbe onih koji su u civiliziranom svijetu tu da prosuđuju, a posebno nije dobro j….. zdrav mozak zanemarujući njegovih 100 milijardi neurona. I ne znati da samo smijeh kao odraz pokornosti ima smisla, a ne javno kleberenje koje provocira. 

Nekako imam potrebu da na kraju kažem da ne smatram lošim biti fan FK Tuza, ali da mi neobično zvuči biti fan Ramazana. Čak i sveti mjesec, mjesec krucijalne objave u historiji ljudskosti, ta pokušava da svede na svoju malu mjeru.