Bošnjaci, Srbi i Hrvati?

U posljednje vrijeme ljudi me zaustavljaju i pitaju: ˝Profesore, šta se ovo dešava, hoće li ovo opet rat?˝ Ni sam ne znam šta da odgovorim - nekad mislim da hoće, nekad da neće.

Dugo sam razmišljao i odgovor je postao vrlo jasan. Dvadeset godina se govori o tri naroda, o njihovim razlikama, o svim lošim stvarima što uradiše jedni drugima. Govori se o bojama kojima su ofarbani, pa su neki zeleni, neki plavi, a neki crveni. Šta ćeš, vole ljudi da je šareno.

Neki od njih vjeruju u Allaha, neki u Boga, a neki i ne vjeruju.

Jedni govore bosanskim jezikom, drugi srpskim, treći hrvatskim, a opet većina srpskohrvatskim.

Jedni pišu latinicom, drugi ćirilicom, a ima i onih koji koriste oba pisma, ima čak i takvih koji čitaju oba pisma ali samo na jednom su pismeni. U konačnici ima onih koji su pismeni ali i onih koji su nepismeni.

Neki su ruralni, neki urbani a neki "rurbani", posmatrajući ih po porijeklu i svjetonazorima.

Istina je da u Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Međutim, ovo su samo okvirne razlike koje čine osnovu za identificiranje puno važnijih razlika na što ćemo se osvrnuti u nastavku.

Po spolu i dobi, među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima razlikujemo dvije kategorije ljudi - političare i ostale.

Po zaposlenju se dijele na političare, penzionere i nezaposlene.

Po poštenju ljudi u BiH se opet dijele na političare i kriminalce.

Političara je nekoliko hiljada, sa familijama oko 300 hiljada, a ostalo su sve goli kriminalci, neradnici i druge, lošim epitetima deskribirane kategorije.

Nećemo pogriješiti ako kažemo da je kriminalaca nekoliko miliona. Njihova imena su evidentirana po raznim kriminalnim evidencijama npr. baza podataka Zavoda za zapošljavanje, Ministarstava za izbjeglice i raseljena lica, raznih boračkih udruženja, spiskovima nestalih i dr.

Po mogućnostima, oni se dijele na one koji su u vlasti i one koji su na ulici, po bogatstvu - na bogate i siromašne.

Dijele se Bošnjaci, Srbi i Hrvati i na ČISTE i NEČISTE. Zadnja podjela je najvažnija u davanju odgovora na pitanje s početka ovog teksta. Ko su ČISTI, a koji su to NEČISTI? Razlike su suptilne ali veoma značajne. Iz daljine, na horizontu, nije moguće razlikovati prve od drugih, tek kad se neprimjetni promatrač približi, da ih ne poplaši, da ne posumnjaju i izmjene svoje prirodno ponašanje, moguće ih je razlikovati.

Kod ČISTIH, odjevni predmeti, obuća i nakit su sa potpisima Donna Karan, Christian Dior, Alberta Ferretti, Moschino, Gucci, Prada, Camel, Rolex, Omega, Breitling, Brioni, Versace i sl. Istovremeno, NEČISTI su uniformni jer na njihovim odjevnim predmetima, obući i nakitu stoji natpis Made in China.

Međutim, opservacija je nedovoljna da se utvrdi je li pojedinac ČISTI ili NEČISTI, potrebno je i osluškivati govor. ČISTI koriste izraze kao što su: službeni automobil, mobitel, putovanje, naknada za rad u komisiji, stimulacija, budžet, članstvo u upravnom ili nadzornom odboru, direktor/ica, savjetnik/ica, ministar/ica, predsjednik/ica, renoviranje, 100+ kvadrata stambenog ili poslovnog prostora (ovisi koga mori kakva briga) i druge riječi zapisane u „svetim knjigama“.

S druge strane, NEČISTI koriste izraze poput: skupo, nemam, računi, nadnica, na rate, nezaposlen, podstanar, posudba, dat će Bog i sl.

Kad promatramo privremene i sezonske migracije, ČISTI migriraju u Pariz, Barcelonu, Washington, Antaliju, Azurnu Obalu, Bahame, Kajmanske otoke, London i druge avanturističke destinacije do kojih dolaze avionima ili luksuznim brodovima. NEČISTI, mudro, ne migriraju nigdje, eventualno do neke destinacije do koje se može doći pješice.

U ovakvim uvjetima koje kreiraju NEČISTI teško je ostati ČIST, a pri tome sačuvati zdravlje. Čak i kad pogledamo spomenike kulture, evo recimo groblja i mezarja, na stotine hiljada je spomenika NEČISTIM, a samo rijetko ČISTIM, čak su i prisiljeni da spokoj pronađu u dvorištu neke Džamije, Crkve ili u privatnom aranžmanu na izdvojenom mjestu.

Uzmemo li u obzir ključne historijske/istorijske/povijesne događaje NEČISTI su pokupili svu slavu, ona je tolika da se morala izraziti kolektivnim terminima kao što su poginuli borci, šehidi, civilne žrtve rata, dok su ČISTI prisiljeni da poimenično budu nagrađeni mizerijom: Zlatni ljiljan, Zlatna policijska značka, Orden Nemanjića, Red hrvatskog trolista. Među njima ima i onih koji su imali sreće pa dobili više odlikovanja što im pomaže da žive sa duševnom boli. Međutim, puno se i NEČISTIH, pored slave koju su prigrabili za sebe, zakitilo odlikovanjima, čime su ČISTI dodatno poniženi.

Ponižavanju nikada kraja - ČISTI su i danas dan prisiljeni da se bore, da uzimaju državne resurse, popunjavaju radna mjesta, privatiziraju, grade i na druge načine se dovijaju, jer su NEČISTI apsolutno nezainteresirani za bilo kakvu pozitivnu društvenu aktivnost. Njih zanima samo prilika da opet ugrabe kolektivnu slavu, pa se raduju novom ratu i dodatnim poniženjima ČISTIH. Čak su otišli tako daleko i ustanovili instituciju državnog tužilaštva i suda preko kojih napadaju ČISTE, napadaju na njihovu pošteno stečenu imovinu, pokušavajući ih uvjeriti da je rat jedini izlaz.

Malo je ČISTIH da se odupru oportunizmu NEČISTIH koji žele da ratuju. Crno nam se piše, ako NEČISTI nastave sa lažima, sa montiranim procesima, sa dovođenjem u pitanje nepotizma, korupcije, pronevjera, pranja novca i drugih legalnih aktivnosti kojima se ČISTI bave.