Ef. Fazlović:Civilizacijski logika nalaže da prvi koji brine i odgovara za Srebrenicu bude Bošnjak

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović održao je danas u Srebrenici hutbu koju su po uputstvu reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića pročitali i drugi hatibi u Bosni i Hercegovini, saopćeno je iz Rijaseta IZ BiH, piše novinska agencija Patria.

U ovim danima još živimo pod dojmovima hadža i kurbana, ibadeta kojima smo produbili našu odanost vjeri i obnovili naše duhovne vrijednosti. Njihova snaga i punina njihovog značenja još dominiraju u svemu što se s nama i oko nas zbiva.

Hadž je iskren nijjet i odlučan napor da njegovim obredima oplemenimo život koji nam je Uzvišeni darovao. To je naša težnja da se Svemilosnom zahvalimo na najboljem mjestu, u neposrednom okrilju Bejtullaha, Kible svih muslimana, po uzoru na časne i odabrane vjerovjesnike Ibrahima i Muhammeda, neka je na njih Allahov spas i blagoslov. Hadž je pečat naše predanosti i ustrajnosti u slijeđenju propisa vjere. To je najzahtjevnije, ali, istovremeno, i najvrednije i najprivlačnije putovanje. Hadž je krunski dokaz smisla fizičkih naprezanja i odricanja radi duhovnog upotpunjenje i zadovoljstva.

U danima Bajrama veliki broj naših vjernika je ispunio još jednu obavezu – prinošenje kurbana. Kurbanom smo iskazali našu spremnost na žrtvu i odricanje od materijalnog zarad onoga što trajno vrijedi. Sretni  smo što smo u tim danima iskazali privrženost najvišim principima naše vjere i što se naš duboki unutarnji osjećaj za drugoga i njegove potrebe još jednom na najljepši način manifestirao.

I doista, hadž i kurban nas svake godine poduče da se vrijednost ljudskog duha može najbolje posvjedočiti u veličini Allahove vjere i predanosti dobru koju ona od nas traži.

Pred nama je i sjećanje na Hidžru, to jedinstveno putovanje posljednjeg Allahovog Poslanika, alejhisselam, iz okruženja nevolja i neprijateljstva u oazu izlaza, mira i spasa. Sutra, ako Bog da, nastupa 1438. godina po Hidžri. Događaj Hidžre u simboličkom i stvarnom značenju, pored vjere i nadahnuća, predstavlja plan i strategiju, najbolji mogući put do cilja.

Jer, prisjetimo se da su Poslanik i vjernici mogli tek nakon Hidžre utemeljiti društvo i džemat, brastvo i zajedništvo. Muslimani su se nakon Hidžre u punoj slobodi mogli posvetiti svojoj misiji. Hidžra je manifestacija snage džemata i zajedništva vjernika. To je kušnja koja je dala novi kvalitet džematu i zajedništvu muslimana. S Hidžrom su i Mekka, rodni i voljeni Poslanikov, alejhisselam, grad, kao i Medina, grad njegovog utočišta, zauvijek svoje lice izmijenili. Njihova zajednička svjetlost vjere i prosvijećenosti ostaje blagotvornom za ljude sve do Sudnjeg dana.

Uz pomoć Hidžre je izgrađena prva domovina muslimana, a to je upravo Medina. Ljubav prema domovini, tako, ima svoje izvorište u učenju naše vjere, u njenim temeljima. Domovina ima svoju neizmjernu vrijednost. U njoj se rađamo, na njoj slobodno živimo i umiremo. Ona je garancija za naš mir i sigurnost. U njezinom okrilju se postiže naš stvarni uspjeh, radost i zadovoljstvo. Domovina je naš dom, naše stanište i ognjište. Čuvajući domovinu mi čuvamo rodnu grudu i dom čiji su graditelji bili naši najmiliji. Također, naša ljubav prema domu i zavičaju je naš najveći zalog za našu domovinu. 

Zahtjev vremena u kojem živimo jeste da se kao narod sačuvamo na rodnoj grudi. To je najveće pravo koje čovjek može imati na ovom svijetu od svog rođenja do smrti, kao što je najveći zulum i nasilje oduzeti mu ga. Bošnjaci znaju kolika je težina tog zuluma i zato se njihova ljubav prema rodnom mjestu i zavičaju nikada neće ugasiti, a njihova borba da žive gdje je njihovoj duši najljepše, svoji na svom, nikada neće prestati. Zbog naših bolnih iskustava, razumijemo ljude širom svijeta koji su lišeni svojih domova. Za sve njih se Svemogućem Bogu molimo, a najodgovornije za uspostavljanje pravde i mira među ljudima i narodima danas, na glas razuma podsjećamo. Također, svim ljudima u Bosni i Hercegovini, našim komšijama, želimo da se svako njihovo pravo na rodnu grudu i povratak u potpunosti poštuje. Želimo da svi budu ovoj zemlji privrženi, da žive gdje su živjeli, tamo gdje je bio izbor njihovih očeva, sve dok agresijom na ovu zemlju nije posijan nered i dok smutnja nije zavladala.

Zato je naš neprestani izazov i iskušenje da strpljivo i mudro popravljamo stanje u kojem živimo, da gradimo mir i sigurnost jer su to najveće blagodati za sve ljude. Otuda je posebno važno da Bošnjaci imaju svoje dostojne predvodnike u selima i gradovima gdje žive, a posebno u mjestima u kojima se prava Bošnjaka još uvijek grubo i sistemski uskraćuju.

U takvim sredinama nam je potrebna daleko veća izvjesnost da ćemo, zajedno s drugima, biti u stanju da osiguramo uvjete dostojne za život nas i naših porodica, za budućnost naših potomaka. Zakonitost života je da se ponajprije svako o sebi mora pobrinuti. Neke zadaće su samo naše. Niko drugi ih u ime nas niti može, niti hoće obaviti. Mi bismo najbolje morali znati u čemu je naše dobro i prosperitet.

U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, džellešanuhu, objavljuje: O, vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (El-Maide, 105.)

Jednom prilikom je pravedni halifa Ebu Bekr, radijellahu anhu, pred ljude istupio, Allahu Uzvišenom se zahvalio, a zatim rekao ''Ljudi, vi učite ajet: O, vjernici, brinite se o sebi (to je vaša odgovornost); ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao!, ali poziv i poruku njegovu postavljate na pogrešno mjesto, jer ja sam čuo Allahovog Poslanika, alejhisselam, da kaže: Možda ljudi koji vide da se čine nevaljala djela i loše postupa, a ne pokušaju da to promijene, zasluže da posljedice takvih djela sve njih obuhvate.''

Dakle, poruka ovog ajeta i uz to ove predaje jeste da sve što možemo nabolje promijeniti i popraviti to nužno i činimo. Od ove obaveze ne može biti oslobođen ni pojedinac ni zajednica.   

Zadaća svakog od nas je da sve što je dobro za ljude podupire i da se zlu suprotstavlja. Svaka prilika na tom putu je dragocjena. A jedna od tih prilika je i ovaj 2. oktobar, dan kada ćemo manifestirati tu našu odgovornost prema sebi i svojim porodicama, prema domu i domovini. Iskoristimo je i uvjerimo sve u naše dobre namjere i spremnost da činimo djela koja će svim ljudima koristiti. Stoga vas pozivamo da odgovorno obavite svoju dužnost na predstojećim izborima.

U ovom danu, iz ovog bosanskog grada koji je simbol i opomena cijelom svijetu, upućujemo poziv svakom Bošnjaku da svojim srcem i pameću iskaže poštovanje i ispuni dužnost prema Srebrenici. Činimo to u prvom redu u ime onih koji ovdje žive, a mi vjerujemo da su i časni šehidi u Potočarima među živima. Nema većeg haka za sve nas od njihovog, i nema većeg duga od onog koji valja ispuniti prema Srebrenici.

Srebrenica je naše pravo i naša obaveza pred Uzvišenim Gospodarom, nama samima, pred našim komšijama i pred cijelim svijetom. Ovdje su šehitluci genocida nad Bošnjacima. Briga o svetosti šehitluka, puna svijest o veličini boli srebreničkih majki i djece, odgovornost prema njihovoj sudbini i budućnosti, nužno pripada Bošnjacima. U našem odnosu prema Srebrenici, svi nas mogu i moraju razumjeti. Civilizacijski je i svaka logika nalaže da prvi koji brine i odgovara za Srebrenicu bude Bošnjak. Naravno, njegova odgovornost treba da obuhvati sve ljude koji žive u Srebrenici. Svi oni imaju jednaka prava u pogledu svih svojih ljudskih i građanskih potreba.    

Braćo i sestre, poštovani Srebreničani, budite ovih dana posebno okrenuti svojoj Srebrenici i Potočarima. Hvala Bogu da ovaj grad ima svoje sinove i kćeri, ima svoje prijatelje, u domovini i u svijetu. Svima upućujemo poziv da ova važna odluka koja se donosi na izborima u Srebrenici bude vaša istinska briga i odgovornost.