PITANJE JE SAD Građanska i nezavisna Crna Gora ili dio 'srpskog sveta'?

Piše: Nevena Kovačević

Još samo četiri dana nas dijele od održavanja drugog kruga predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, u kome će se nadmetati aktuelni šef države Milo Đukanović i potpredsjednik pokreta Evropa sad Jakov Milatović. Iako je tokom tekuće sedmice očekivana agresivnija kampanja, čini se da se najveća bitka vodi oko glasova crnogorske dijaspore i pripadnika manjinskih naroda.

Funkcioneri Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore i Građanskog pokreta URA redovni su govornici na tribinama Jakova Milatovića širom Crne Gore. Međutim, djeluje da je optimizam po pitanju podrške u vidu snažnije mobilizacije birača kroz javne istupe predstavnika partija nekadašnje parlamentarne većine prilično splasnuo, u odnosu na poruke koje smo mogli čuti tokom izborne noći i prvih dana nakon održanih izbora.

Razlog se, bez dileme, može tražiti u činjenici da partije već sada shvataju da bi se šira koalicija sa pokretom Evropa sad mogla veoma negativno odraziti na njihov partijski rejting i status na političkoj sceni. Usljed ogromnog favorizovanja Milatovića od strane zvanične Srbije, i bliskosti istim krugovima i centrima moći izvan Crne Gore, primorani su da, makar formalno, nastave javno podržavati kandidata PES-a.

No, međusobna netrpeljivost, koja je izraz borbe za naklonost crkvenih krugova i srpsko-ruskih političkih struktura, vjerovatno će se pokazati na djelu već nakon okončanih izbora, bez obzira na njihov ishod, makar u vidu sitnijih političkih prepucavanja, koja su svojstvena svim akterima dvoipogodišnje crnogorske vlasti.

Bitka za dijasporu

Prethodnih dana, najveća medijska prašina podigla se u vezi sa dolaskom birača iz dijaspore na glasanje 2. aprila. Umjesto sređivanja biračkog spiska, te izborne reforme koja bi biračima iz dijaspore omogućila glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, čime se prethodne dvije Vlade, kao ni one prije njih nijesu ozbiljno pozabavile, vodi se polemika o tome ko iz dijaspore ima biračko pravo, a ko ne.

Podsjećamo da je Vlada Zdravka Krivokapića, u kojoj je Jakov Milatović bio ministar ekonomskog razvoja, kroz izmjene zakona pokušala oduzeti biračko pravo crnogorskim građanima koji su na privremenom radu u inostranstvu, a posjeduju samo crnogorsko državljanstvo, što im, u skladu s važećim propisima daje mogućnost da biračko pravo ostvare na jednakim osnovama sa crnogorskim stanovnicima.

Situacija sa iseljenicima koji osim crnogorskog, posjeduju i državljanstvo druge države znatno je drugačija, ali su se eventualne zloupotrebe ove vrste trebale spriječiti sveobuhvatnom reformom izbornog zakonodavstva i temeljnim čišćenjem biračkog spiska, što se do danas nije desilo.

Krivokapićeva Vlada se, međutim nije bavila takozvanim fantomskim i duplo upisanim biračima iz zemalja regiona, koji usljed posjedovanja dvojnog državljanstva ne bi smjeli imati pravo glasa u Crnoj Gori.

Pomoćnik direktora uprave za saradnju sa dijasporom i iseljenicima Arben Jakupi je, tokom jednog televizijskog gostovanja, uputio indirektan poziv dijaspori da ne dođe na glasanje, zbog čega je Demokratska partija socijalista protiv njega podnijela krivičnu prijavu, smatrajući ovakvu izjavu zloupotrebom službenih ovlašćenja i pokušajem uticaja na izborni proces. Na juče održanoj konferenciji za medije, Jakupi je demantovao tvrdnje DPS-a, ističući kako pozivanje predstavnika dijaspore da utiču na izborni proces smatra neprimjerenim i nekorektnim.

Dodao je da između 120 i 130 hiljada crnogorskih iseljenika ima pravo glasa u Crnoj Gori, te da je veoma mali broj onih koji to pravo i ostvare. Jakupi je kazao da je prijavljeno osam čarter letova, od čega najviše iz Luksemburga, a broj onih koji će doći na glasanje, kako procjenjuje, neće preći četiri hiljade, zbog čega, prema njegovim riječima u partiji Mila Đukanovića vlada panika, budući da su godinama vršili kontrolu nad upravom i dijasporu koristili kao glasački resurs.

Jakupi je, inače funkcioner Stranke pravde i pomirenja koja je podržala kandidata PES-a. Predstavnici brojnih crnogorskih udruženja iz dijaspore su u više navrata ukazivali na opstrukcije od strane nacionalne avio kompanije. Ministarstvo vanjskih poslova, kojim nakon smjene Ranka Krivokapića rukovodi tehnički premijer Dritan Abazović, uputilo je diplomatsko-konzularnim predstavništvima zemalja u kojima žive crnogorski iseljenici depešu u kojoj se navodi da će svako organizovano pomaganje masovnijih dolazaka birača u Crnu Goru biti strogo kažnjivo.

U odgovoru Pobjedi, predstavnici tog resora istakli su da su uputili instrukcije kojima od diplomatskih poslenika traže da budu profesionalni, umjesto da sprovode ustaljene prakse prema kojima se pomaganjem masovnijih dolazaka birača vrši političko agitovanje u korist jedne političke grupacije. Obrazloženje MVP glasi da pomaganje organizovanih dolazaka u svrhu glasanja na izborima ne spada u pružanje konzularne zaštite crnogorskih državljana.

Sporni dopis suprotan je diplomatskoj praksi, kosi se i s normama crnogorskog Ustava i Zakona o vanjskim poslovima, zbog čega se, bez sumnje, može posmatrati kao vid političkog pritiska.

Predsjednički kandidat Jakov Milatović, je, suprotno postupanju u 42. Vladi, na tribinama održanim u posljednjih nekoliko dana svesrdno isticao kako dijasporu posmatra kao vrijedan ljudski, a ne glasački resurs, te da će učiniti sve kako bi, sa pozicije predsjednika, crnogorske državljane vratio u svoju zemlju.

Imajući u vidu činjenicu da je crnogorska dijaspora tradicionalno naklonjena Milu Đukanoviću, te da bi njihov masovniji odziv, zajedno sa pripadnicima manjinskih naroda i dijela razočaranih apstinenata mogao obezbijediti eventualnu prednost Đukanovića, jer Milatovićevi podržavaoci ipak ne rade dovoljno na snažnijoj motivaciji svojih birača, iz straha da će ih pokret Evropa sad u rezultatskom smislu dodatno ugroziti na predstojećim parlamentarnim izborima, sve čemu svjedočimo djeluje kao bitka za dijasporu.

Uprkos navodnim opstrukcijama, veliki broj crnogorskih udruženja najavio je masovan dolazak svojih članova koji žele da ostvare biračko pravo.

Finansiranje Milatovićeve kampanje

Na pitanje koje je Milatoviću tokom posljednje predsjedničke debate postavila kandidatkinja SDP-a Draginja Vuksanović Stanković, o načinu finansiranja kampanje partije koja je vanparlamentarna, Milatović je, umjesto odgovora, odmahnuo rukom, želeći naglasiti kako novac dolazi iz glave, odnosno da novac donose znanje ikompetencije. Ovakve bajke ne bi progutala čak ni djeca najranijeg uzrasta.

I prije objavljivanja non-paper-a koji je kreiran u kuhinji Vučićeve Srpske napredne stranke, a koji je prije tri dana objavila Pobjeda, bilo je jasno da je zvanična Srbija, osim na formalno podržanog kandidata Andriju Mandića, određen dio finansijskih sredstava usmjerila na kampanju rezerviste Jakova Milatovića, jer su, očito u vrhu SNS-a, dobro percipirali da rezervni igrač, zbog svoje dopadljivosti, populističke retorike i deklarativne okrenutosti ka zapadu, veoma lako može postati glavna karika za ostvarenje nakana zvaničnog Beograda.

Izvjesno je, dakle, da vanparlamentarna partija, koja nema pravo finansirati se iz budžetskih sredstava novac dobija od strane moćnih centara van Crne Gore.

Podrška regiona

Prošle sedmice je osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj gostujući na televiziji Happy, komentarisao izbore u Crnoj Gori, istakavši da je najvažnije da Srbija podrži Milatovića, kako bi se riješio problem Mila Đukanovića, čime bi se stvorili uslovi za održavanje fer i poštenog popisa stanovništva. I glavni ideolog srpskog sveta, istoričar Aleksandar Raković, uputio je podršku Milatoviću, ponavljajući stav o neophodnosti ujedinjenja Crne Gore, Srbije i Republike srpske, stvaranjem zajedničke države svih Srba, na krilima narativa zvanične Rusije o panslavizmu i ujedinjenju svih pravoslavnih naroda.

Podsjetimo da je Raković u ranijim javnim istupima otvoreno zagovarao asimilaciju crnogorskog i bošnjačkog naroda, kako bi kobne secesionističke ideje bile sprovedene u djelo. Očito je da Šešelj i Raković, kao ključni ideolozi Vučićeve politike, suštinski govore ono što Aleksandar Vučić misli, a što, u svom stilu, nikada javno neće izgovoriti.

A gdje je podrška zvanične Srbije, podrazumijeva se i iako indirektnije iskazana naklonost Moskve, i glavnog eksponenta ruskosrpskog uticaja na zapadnom Balkanu Srpske pravoslavne crkve, čiji poglavar u Crnoj Gori Joanikije Mićović gaji izuzetno dobre odnose sa Milatovićem. 

Neslaganja unutar pokreta Evropa sad

Dok nesuđeni kandidat za predsjednika Milojko Spajić nije pretjerano naklonjen ulasku Crne Gore u Otvoreni Balkan, Milatović promjenu granica vidi kao temelj unapređenja regionalne saradnje.
Neslaganje je postojalo i po pitanju potpisivanja takozvanog temeljnog ugovora, koje je Milatović podržavao, dok je Spajić izražavao rezervu prema ovom aktu. Zato je Milatović, koji se kao učeni zapadnjak ne ograđuje od podrške osuđenog ratnog zločinca, prihvatajući miješanje Srbije u crnogorske izborne procese kao nešto čemu ne treba pridavati poseban značaj, dok sa druge strane odbija da odgovori na pitanje predsjednice zajednice crnogorskih udruženja u Njemačkoj Emire Ličine da li se u Srebrenici dogodio genocid, pod izgovorom da politike prošlosti treba odbaciti, opasniji od njegovog partijskog kolege.

Sve navedeno su razlozi zbog kojih, zvanična Srbija u Milatoviću vidi igrača koji u nekom trenutku, može najprije povući priznanje Kosova, te Crnu Goru približiti Vučićevoj viziji ponovnog stvaranja zajedničke države koja je i dalje vrlo aktuelna, imajući u vidu nedavnu izjavu predsjednika Srbije da je Crna Gora postala nezavisna zahvaljujući neradu Srbije.

Crna Gora se, iz perspektive zvanične Srbije, posmatra kao neki vid konpenzacije za izgubljeno Kosovo, u slučaju da Vučić iz igre sa zapadom i evropskim diplomatama izađe kao gubitnik. Igrao je Vučić na dva fronta i na oktobarskim izborima u Bosni i Hercegovini, konkretnije entitetu RS, kada je formalno podržavao kandidaturu Jelene Trivić, dok je suštinski podržavao svog saborca Milorada Dodika. 

Podrška Đukanoviću

Za razliku od podržavalaca Milatovića, podrška Đukanoviću ipak dolazi od istaknutih intelektualaca i predstavnika građanskih snaga iz regiona. Tako je osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, Sonja Biserko, uputila poruku podrške Đukanoviću, navodeći da je nezavisnost Crne Gore 2020. godine kindapovana, te od tada počinje proces njene temeljne razgradnje. 

"Ne dozvolite da vas lažnim obećanjima uvuku u srpski svet, jer ni nama tamo nije dobro. Na istorijskoj raskrsnici na kojoj se svijet nalazi, a i Crna Gora, još jednom birajte građansku, a ne teokratsku Crnu Goru. Glasajte za Mila Đukanovića. On je jedina garancija", zaključila je Biserko.

Poruku podrške Đukanoviću uputila je i bivša podpredsjednica Vlade i ministarka evropskih poslova Hrvatske Vesna Pusić, koja je građane Crne Gore pozvala da izađu na predsjedničke izbore, koji, kako je kazala imaju izuzetnu važnost. 

"Na ovim izborima odlučujete o dvije bitne stvari. Prvo, hoće li Crna Gora postojati kao suverena i samostalna država i drugo, hoće li Crna Gora postati članica Evropske Unije. O tome se radi na ovim izborima, a sve ostalo je drugorazredno. Nije važno da li ste etnički Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, ili bilo što drugo. Ako ste građani Crne Gore i želite svojoj zemlji tu šansu, glasajte na ovim izborima za Mila Đukanovića", poručila je Pusić. 

Đukanovića su juče podržale i Majke Srebrenice.

Na kraju, pitanje je da li država Crna Gora cijenu katastrofalnog stanja na polju unutrašnje politike stvorenog za vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista, treba platiti pobjedom kandidata čiju kampanju vode strani centri moći. Pitanje je, da li greške Demokratske partije socijalista treba naplaćivati glasom za ispunjenje misije agenta u službi tuđih interesa.

Đukanović kao iskusan lider ima posljednju priliku da shvati da rukovodstvo mora mijenjati i sistemske greške ispravljati, dok agenti srpsko-ruskog sveta neće odustati od kampanje zasnovane na prizemnom populizmu, sve dok zemlju ne dovedu do totalnog bankrota. 

Kamo sreće da Crna Gora danas ima istinski građanski progresivan pokret, zasnovan na vrijednosnom, a ne nacionalnom predznaku. Jedino tada, cilj poraza Đukanovića, ne bi nas vodio ka suludom krahu dugo trasiranog puta ka članstvu u Evropskoj Uniji.

Nažalost, od tog stupnja demokratskog razvoja smo veoma daleko, a bićemo još dalje, ako populizam nadvlada razum.

Za Srbiju su ovi izbori ključna bitka za oslobađanje od Đukanovića kao smetnje velikodržavnim projektima, dok su za Crnu Goru, makar na geopolitičkom planu odabir strateškog pravca
međunarodne politike i ispit očuvanja njene suverenosti. Jer - dobro poznata diskursna fraza da između dva zla biramo manje, mogla bi državu koštati više nego sve koruptivne radnje prethodne vlasti, kako u finansijskom ,tako i u geostrateškom smislu. A umjesto uz 'Znam za jedan grad, zove se Beograd' i trubače, pobjeda novog predsjednika slavila bi se uz 'Veseli se srpski rode', kao i onomad u Podgorici.