Piše: Dr.sc. Enver Išerić
Kada je prošle godine Kristijan Šmit (Christian Schmidt) u izbornoj noći donio odluku o izmjeni Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona, mnogi su pomislili da je zakazao pravni tim u Uredu visokog predstavnika.
I prevarili su se svi koji su tako mislili. Nije to bilo nikakvo pravno neznanje Šmitovoga tima.
Radilo se o nedemokratskom znanju visokoga predstavnika i onih sa kojima je on dogovarao ta rješenja. Da bi se udovoljilo Draganu Čoviću utvrdio je Šmit da se za izračun broja delegata koji se biraju iz kantonalnih skupština koristi popis iz 2013. godine. Za sve ostale izračune koristi se popis iz 1991. godine. Baš demokratski! A kako ni to nije bilo dovoljno bilo je potrebno, matematika to pokazuje, povećati broj delegata u svakom klubu, a ukupno u Domu naroda sa 58 na 80 delegata.
I to je bilo vrlo „demokratski“ i „ ekonomično“. Federacija tako u parlamentu ima 178 članova i delegata.
Radi poređenja, potrebno je istaći da Senat američkog Kongresa broji 100 senatora, a Dom naroda Parlamenta Federacije 80 senatora/delegata. SAD imaju 320 miliona stanovnika, a Federacija Bosne i Hercegovine 2,3 miliona stanovnika. Po ovom odnosu broja stanovnika i broja delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije, SAD bi u senatu trebale imati 11.000 senatora. Da bi se bilo sigurno da će nacionalne, a ne građanske stranke, imati svoga
predsjednika/potpredsjednika Federacije, Šmit povećava broj delegata koji mogu predložiti klandidata za tu funkciju, sa 7 na 11. Pošto se nije računalo da bi i druge nacionalne stranke mogle dostići taj broj sada je problem kako zaobići saglasnost potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.
I umjesto da visoki predstavnik donese odluku kojom će utvrditi da se uspostavljena parlamentarna većina u Predstavničkom domu mora poštovati, a da predsjednik i potpredsjednici mogu osporiti imenovanje nedostojnih i nekompetentnih kadrova koji budu predloženi, Visoki predstavnik, kako mediji izvještavaju, planira da ide dalje u „demokratizaciji“ izbornog procesa uvođenjem veta na imenovanje, pa potvrđivanjem tog veta dvotrećinskom većinom u jednom (nacionalnom) klubu i jednom (nacionalnom) kantonu.
Tako se građani kao nosioci suvereniteta stavljaju u drugi plan, situacija se dodatno komplicira, uvode se nove i cementiraju postojeće etničke podjele, otvara se put novoj i opasnijoj političkoj trgovini i korupciji, a na kraju, obesmišljava se volja građana izražena na izborima.
Tako se bosanskohercegovačko društvo vraća u preddržavno, odnosno plemensko uređenje, a sa tako nazadnim standardima Bosna i Hercegovina ne može u Evropsku uniju. Visoki predstavnik bi trebao znati da nema etničkog predstavljanja u predstavničkom domu. Etničko predstavljanje je u Domu naroda i tu se, ali samo tu, štite vitalni nacionalni/etnički interesi. Bilo je za očekivati od visokog predstavnika da nam pomogne u implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava, jer je to obaveza Bosne i Hercegovine koju nije izvršila, a tiče se ljudskih prava.
Međutim, ako sagledamo sve dosadašnje aktivnosti, možda je i bolje da nam ne pomaže. Samo Bog zna koliko bi bilo uvedeno novih nejednakosti i diskriminacija.
Probosanske političke stranke bi dobro trebale razmisliti kuda nas sve ovo vodi i koliko su ovi procesi pogubni za državu Bosnu i Hercegovinu. Možda su neka rješenja trenutno dobra za pojedine političke stranke i za pojedince. Za državu i za građane ona su štetna i vrlo opasna. Ali to i nije važno za one kojima je lična pozicija i interes na prvom mjestu. To vrlo jasno pokazuje i šutnja pojedinih političara koji su decenijama na vrlo odgovornim državnim pozicijama, jer kakva god rješenja da budu, neće štetiti još jednom zauzetoj poziciji, a država, narod i stranka koja ih je potpuno neosnovano predlagala i imenovala na važne funkcije, neka se sada sama bori i snalazi. Oni su svoje snove ostvarili i to na štetu države, jer svojim radom nisu doprinijeli njenom razvoju i jačanju. Naprotiv. Nažalost takvih nije mali broj.
I na kraju, bilo bi potrebno obratiti se, Venecijanskoj komisiji i Vijeću za implementaciju mira, da razmotri postojeće stanje i naloži visokom predstavniku da djeluju u skladu sa stavovima Venecijanske komisije i demokratskim standardima koji važe i koji se primjenjuju u svijetu.