Članek

Sa komandantom Hajrom na ratište išla i supruga Radenka

Hajrudin Mešić poginuo je 30. oktobra 1992. godine na prvoj borbenoj liniji u selu Nezuk, u pokušaju uspostave koridora ka Srebrenici

Teočaci danas obilježavaju 22. godišnjicu od pogibije Hajrudina Mešića, komandanta kojeg tamošnje stanovništvo slavi kao heroja koji je tokom napada Jugoslovenske narodne armije 1992. godine na Bosnu i Hercegovinu, uspio organizirati odbranu Teočaka i okolnih mjesta, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).

Mešić je među vojnicima u Teočaku bio poznat kao kapetan Hajro, a pamte ga i po tome što je u prve odbrambeno-oslobodilačke akcije po šumama na relaciji od Ugljevika prema Teočaku sa njegovom jedinicom išla i njegova supruga Radenka te njihovo dvoje maloljetne djece - sin Zlatan i kćerka Lejla.

Prema internet forumima koji su posvećeni poginulim bocima i komandantima Armije RBiH, supruga i djeca Hajrudina Mešića prvih dana sukoba na teritoriji BiH nalazili su se u u Subotici u Srbiji.

- Čuli su se telefonom i on je rekao da idu za Njemačku. Rada nije htjela ni da čuje za to i poručila mu je da dolazi njemu, da je nije strah ni barikada ni četnika: „Ja hoću tebi“ – ispričao je Mešićev sin Zlatko.

Džavad Avdičević Babak, koji će kasnije biti i Mešićev zamjenik, rekao je da je to što je komandant sa njihovom jedinicom poveo suprugu i djecu, dovoljno govorilo koliko je bio odlučan da se bori za Bosnu i Hercegovinu.

- Ako je žrtvovao ženu i djecu koju smo mi na smjene nosili, bilo nam je jasno kolika je njegova odlučnost da se bori. To nam je davalo dozu hrabrosti da eliminišemo strah…

Mešić je rođen u Srednjoj Trnovi kod Ugljevika. Po završetku osnovne škole pohađao je i završio podoficirsku školu JNA u Sarajevu. Tokom službe u JNA, završio je vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio čin kapetana. Prve sukobe na prostoru bivše Jugoslavije dočekao je u Karlovcu u Hrvatskoj, nakon čega je došao na mjesto komandira CJB Ugljevik.

No, ubrzo nakon što su vojnici iz Srbije okupirali Bijeljinu i Zvornik, organizovao je Teritorijalnu odbranu, a bio je prvi komandant 1. teočanske brigade. 

Prema knjizi „Zvornik od izbora do Dejtona“ Teočak je dugo vremena bio u okruženju, ali se srpski vojnici nisu žurili sa napadima računajući da je to svakako već njihova teritorija.

Kada je bošnjačkom narodu teočanskog kraja zaprijetilo masovno odvođenje u konc-logore i druga stradanja, kamandant Mašić se sa vojskom probio od Ugljevika do Teočaka i organizirao odbranu ovog mjesta, prekinuvši time srpskim vojnicima važnu komunikaciju Bijeljina – Priboj.

Borci Teočaka, odolijevali su najelitnijim jedinicama iz SAO Semberije i Majevice, pomognutim jedinicama iz Srbije i Crne Gore. Uviđajući snagu ustaničko-odbrambenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu srpske teritorije, Hajri se s uvažavanjem počinju obraćati srpske vođe Dubajić, Mauzer i ostali  – stalno nudeći pregovore i primirja.

U tome periodu obezbijeđena je i komunikacija Teočak – Goduš. Za oko 15.000 civila u teočanskom kraju to je postao put nade i spasa.

- Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi – smatraju Teočaci.

Hajrudin Mešić poginuo je 30. oktobra 1992. godine na prvoj borbenoj liniji u selu Nezuk, u pokušaju uspostave koridora ka Srebrenici. Posthumno je odlikovan Ordenom narodnog heroja oslobodilačkog rata Armije RBiH, prenosi NAP.

 

#BiH